Za Blic su otkrili svoje iskustvo, koje nije baš slavno prošlo, ali je za nauk. Zbog toga apeluju na sve da ukoliko žele da rade u inostranstvu da to bude isključivo dobro provjereno i po preporuci, ali tada da otvore “četvere oči”.
Sagovornica je posao pronašla na društvenim mrežama i tako je stupila u kontakt sa menadžerom. U pitanju je firma koja se bavi čišćenjem objekata, a vlasnica je žena srpskog porijekla, što je ljudima omogućilo lakšu komunikaciju, ali i ulilo sigurnost, što se na kraju ispostavilo apsolutno besmislenim.
Sve se odigralo prije mjesec dana kada se bračni par uputio u jedan mali gradić 300 kilometara udaljen od Beča, nadajući se da će sve biti onako kako su se dogovorili sa menadžerom.
– Iako smo dugi niz godina radili, trenutno smo bez posla, pa dok čekamo penziju odlučili smo potražiti neki posao jer od nečega se mora živjeti. Tražila sam oglase na interentu, čišćenje, pranje sudova ili nešto slično, pa sam naletjela na oglas “potrebni ljudi za rad u inostranstvu”. Napisala sam poruku, javio se naš čovjek, objasnio da treba čistiti jedan objekat. S obzirom da sam “digitalno pismena”, sve sam izguglala i o firmi i tom objektu i vidjela sam da postoji. Nakon korektne ponude, koja je uključivala i smještaj, suprig i ja smo odlučili da sjednemo u auto i provedemo tamo, za početak, tri mjeseca – počinje priču sagovornica.
Zašto dolazite kolima?
Posle svih provjera i potvrda riješili su da krenu. Bilo je maglovito jutro, jedva su se probili kroz Beograd, pa do Zagreba, a kasnije i do Ljubljane gdje su odlučili da prenoće i sutradan da nastave put.
– Na ovom putu Bog nas je čuvao jer smo nailazili samo na dobre ljude. I u Hrvatskoj, i u Sloveniji i u Austriji svi su nam pomagali da dođemo do tog grada koji se nalazi na oko 300 kilometara od Beča. Da nešto nije kako treba posumnjala sam kada je budućim “poslodavcima” bio problem to što dolazimo našim kolima. Objasnila sam da nam je tako lakše, a sebi sam ih “pravdala” da im smeta možda što ćemo privlačiti pažnju srpskim registracijama jer je u pitanju mali grad. Zatim su mi rekli da prebacim telefon na 3G mrežu, što sam i uradila, pa sam kasnije shvatila da ne mogu da koristim roming, pa sam to nekako poslije podesila tamo. Iz ove perspektive niz situacija koje su se dešavale ukazivale su da nešto nije u redu, ali sam ubjeđivala sebe da, kada smo se već zaputili, treba da idemo do kraja – nastavlja sagovornica.
Kada su konačno došli do dogovorene destinacije, uslijedio je hladan tuš. Pozvali su menadžera koji ih nije sačekao na dogovorenom mjestu, da bi veoma burno odreagovao i rekao im da tu čekaju dok on ne dođe, prestao je da se javlja i na telefon.
– Nismo znali šta dalje da radimo, jer se ispostavilo da mi od tog dogovorenog mjesta treba da idemo još 80 kilometara dalje. On se nije javljao, ali nam se u jednom trenutku javila njegova žena, koja je počela da viče zašto smo krenuli i da ih čekamo. Razmišljam, šta da čekamo kad vas nema, i kada ćete od Beča doći do nas, dajte da krenemo mi ka vama, ali ona je samo vikala. Uz sve nevolje, kad smo već došli, ipak smo krenuli dalje da ih nađemo. Tu na jednoj pumpi naišao je mladić, koji nam je pomogao. Ne znamo dobro jezik, ali smo se nekako snašli da objasnimo gdje idemo i pokazali sliku tog objekta koji je trebalo navodno da čistimo. Rekao nam je da ga pratimo. Mislili smo da idemo još 8 kilometara, ali otišli smo čak 80 kilometara dalje. Dogovorili smo jedan grad, a na kraju otišli u drugi da ne znamo – priča sagovornica.
“Vi niste naivni”
Kada ih je mladić sa pumpe odveo do tog objekta koji je trebalo da održavaju pozvali su menadžera da mu kažu da su stigli, ali se opet javila njegova supruga koja je vlasnica firme za čišćenje i održavanje.
– Zašto ste sami došli, zašto niste čekali!? Vi ste nama sada napravili problem, pa vi niste uopšte glupi?! Pitala sam je šta je problem, čudeći se šta znači to “niste glupi”.
– Čekali smo vas, ne javljate se, šta smo mogli da radimo nego da dođemo, kad smo već prevalili toliki put? Pomislili smo da vam je možda nešto iskrslo, pa ne možete na dogovoreno mjesto – rekla sam.
– Ona je na sva moja objašnjenja i dalje bijesno vikala. Iako je sve ukazivalo na to da nešto nije u redu, sada nam je definitivno bilo jasno da se iza svega krije neka mutna radnja i prevara, vjerovatno ne prijavljuju radnike, rade na crno ili nešto još gore. Ne znam kako drugačije protumačiti taj skandal koji je napravljen kada smo došli do firme koju je po dogovoru trebalo da održavamo – priča sagovornica.
Posljednje pare dali da se vrate
Šokirana nepoštenjem od strane ljudi koji žive tamo, prevarena gospođa je odlučila da o svemu progovori da još neko ne bi nasjeo na priču prije nego što sve dobro provjeri i krene na put.
– Kada ste u tuđoj zemlji, ne znate jezik i mislite da imate posla sa poštenim ljudima samo zato jer ste zemljaci, nekako ostane baš gorak ukus u ustima kada shvatite da ste obmanuti. Na kraju dobro se završilo, kao što nam je nesuđeni poslodavac ponavljala “niste glupi”, pa i nismo, jesmo pošteni, pa smo vjerovali, ali nismo glupi, lijepo smo sjeli u kola i vratili se kući. Svaka škola ima svoju cijenu. Naša je koštala posljednje pare za put do Austrije i nazad, nešto vremena i živaca. Vama svima nek je za nauk, naučite nešto o našem trošku i prije bilo kakvog putovanja na rad u inostranstvo dobro provjerite s kim imate posla. Ako pričate isti jezik ne znači da imate – zaključuje sagovornica, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu