Kolumne

Teslino vremensko iskliznuće

Naš slavni naučnik Nikola Tesla ostaje do dana današnjeg najmisterioznija osoba koja je na ovoj planeti boravila.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Svako ko započne da istražuje njegov život i malo dublje se pozabavi nekim detaljima iz njegovog života, otkriće da se o ovom čovjeku zapravo jako malo zna.

Par činjenica ga čine prvim i najvećim kreatorom onoga što se može nazvati Tehnosvijet. To je svijet električne struje i brojnih drugih pronalazaka, kojima je Tesla lično kumovao. Na bazi nekoliko njegovih patenata stvoren je kompletan medijski svijet – od radija, preko TV-a sve do interneta i virtualne realnosti. Htio je da budućem vrlom novom Tehnosvijetu obezbijedi trajno besplatnu električnu energiju koja bi se dobijala iz jonosfere.

Kada je izvršio brojne eksperimente u svom tornju Vardenklif, koga je zamislio kao gigantsku elektranu budućnosti, shvatio je da ljudski rod ne bi na pravi način mogao da kontroliše toliku energiju, pa je jednog dana sjeo u voz za Njujork i zauvijek napustio Vardenklif. Američka vojska ga je vrlo brzo potom minirala.

Šta je sve vidio najveći vizionar Tehnosvijeta objavio je u nekoliko svojih znamenitih članaka. Vidio je svijet slično kao što su ga vidjeli vizionari Fabijanskog društva, kao što je bio najpoznatiji među njima Herbert Džordž Vels. Da li su Tesla i Džordž Vels zaista vodili intenzivnu prepisku od 1895. do 1897. godine, koja je za temu imala konstruisanje „vremenske mašine“, još je jedna od dobro čuvanih tajni. Ideja “vremeplova” često se pripisuje piscu Herbertu Džordžu Velsu, koji je 1896. godine napisao istoimeni naučno-fantastični roman. Naš naučnik je svakako imao prilike da čita djela H. Dž. Velsa, a po svoj prilici su se i upoznali. 

Pisac Ronald Rajt je u romanu “Naučna romansa” opisao neobičnu vezu između Nikole Tesle, Herberta Džordža Velsa i izvjesne naučnice Tatjane Čerenkove. Navodno je Vels bio zainteresovan 1895. godine da mu naš naučnik da neke ideje o putovanju kroz vrijeme, pa ga je Tesla uputio na njegovu učenicu, Ruskinju Čerenkovu. Tesla se sa Čerenkovom pojavljuje u Londonu 1897, gdje sa preporukom Lorda Rajlija iznajmljuje jednu veliku kuću u Londonu i oprema je kao naučnu stanicu.

U romanu se Vels zaljubljuje u lijepu Ruskinju, koja sama u laboratoriji, po Teslinim uputstvima, konstruiše jedan vremeplov i njime odlazi na put u budućnost. Ruskinja je, prema starom pismu H. Dž. Velsa iz 1899. godine, notiranom da bude otpečaćeno 1999. godine, bila izuzetno jak psiho medijum. Pisac smatra da je ona mogla da čita Tesline misli i da ih potom zapiše ili nacrta. Čerenkova, kao i Marija Oršić nepunih pola vijeka kasnije, uz pomoć mentalnih skica Nikole Tesle konstruišu vremenske mašine. Obje su bile neka vrsta  ženskih “skenera”.

Njih dvije su svakako najzagonetnije ženske osobe iz Tesline bogate biografije. Ukoliko se možda nije radilo i o jednoj te istoj osobi, koja je zaista mogla da se reinkarnira kroz vrijeme. Ne treba zaboraviti da je Herbert Džordž Vels tvorac legendarne fantastične priče “Pokojni gospodin Elvešam”, u kojoj se veoma eksplicitno opisuje transmigracija duše starog čovjeka u mladu osobu. Takvi ljudi, Metuzalemi, postoje i u djelima Džordža Bernarda Šoa, Velsovog bliskog saradnika.

U svakom slučaju, Tesla je voleo da razmišlja o putovanju kroz vrijeme, ali ne postoje podaci da se bavio konstruisanjem takvih mašinerija, izuzev u slučaju Filadelfijskog eksperimenta. Bio je zaokupljen projektima koje je čovječanstvo moglo da iskoristi za svoju dobrobit. Tesla je tokom 1930-ih bio konsultant za američku mornaricu kroz NDRC (National Defense Research Committee). Slično kao i njegov rival Tomas Edison. Prema priči Alfreda Bialeka, koji je objavio knjigu “Filadelfijski eksperiment”, Tesla je bio angažovan na projektu broda koji bi bio elektronski nevidljiv neprijateljskim radarima. Negde oko 1931. godine, dr Nikola Tesla, dr Džon Hačinson i dekan Čikago univerziteta dr Kirtenauer počeli su da se bave ovim projektom. Kasnije je stvar preseljena na “The Institute of Advanced Studies”, na Prinstonu, gdje im se prvo pridružio Albert Anštajn, a potom Džon Fon Nojman i Robert Openhajmer, pronalazač atomske bombe. Sam predsjednik Ruzvelt nagovorio je Teslu da bude jedan od vodećih ljudi u ovom projektu, nazvanom “Duga”.

Tesla se u tom periodu jako opirao ideji cijepanja atoma, koju su podržavali Anštajn i Openhajmer, smatrajući da atomska energija može lako da uništi planetu. Ipak, naučnici su sarađivali, svako na svoj način. Teslini specijalno dizajnirani generatori i sistem radio frekvencije trebali su da izgrade moćno elektromagnetno i radio frekventno polje. Kada je 1942. godine trebalo da bude napravljen eksperiment u kome bi brod, sve sa mornarima na njemu, postao nevidljiv, Tesla se pobunio. On je želio da na vojnom brodu ne bude ljudske posade, dok se ne urade probni ogledi. Pošto se njegove kolege nisu složile, on je iste godine napustio projekat. Osam mjeseci kasnije napravljen je slavni Filadelfijski eksperiment. 

Malo se zna o tome šta je zaista radio Nikola Tesla u poznoj fazi svog života, od 1920. do smrti 1943. godine. Sigurno nije bio samo obični penzioner koji hrani golubove. U svojim “vremenskim iskliznućima” možda je mogao da putuje daleko u budućnost ili se zapravo vratio iz budućnosti. Nekad će se možda otvoriti sve njegove arhive, zapečaćene i zabranjene, pa ćemo i to saznati.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu