Kolumne

Tito na otpadu

Ni manjeg mjesta, ni slavnije istorije, ni većeg paradoksa! Kako drugačije opisati Rudo, gradić koji je decenijama živio od slavne antifašističke prošlosti, a sada se pravi da nema ništa sa tim. Po principu, čime se pametan ponosi, to budala gura u stranu.

Tito na otpadu
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA

Iako je ova varoš osnovana još davne 1555. godine, za skoro pola milenijuma postojanja vjerovatno se u Rudom nije desio značajniji događaj, od onog iz 22. decembra 1941. godine, kada Josip Broz Tito na malenom trgu u Rudom postorjio Prvu proletersku narodnooslobodilačku udarnu brigadu. Da, da baš onu čuvenu partizansku brigadu, preteču jugoslovenske narodne armije JNA.

Eto, usred porobljene, fašističkom silom satrvene  Evrope, baš u Rudom je Tito stao pred svoje partizane i uzviknuo : „Smrt fašizmu!“. A oni mu odgovorili: „Sloboda narodu!“

Komandant Prve proleterske, Konstantin Koča Popović, pjesnik, nadrealista, francuski đak i čovjek koji je i u ratu i u miru znao žestoko odbrustiti Tito, dakle taj čuveni komandant Koča je baš na tom malom trgu u maloj varoši Rudo poslao je svoje borce u prvu bitku.

Naravski, Prva proleterska je decenijama bila ponos slobodarskog Rudog. Dolazile su školske ekskurzije iz cijele Juge da vide mesto sa kojeg su partizani krenuli u narodnooslobodilačku borbu.

Ali, ne lezi vraže, čim su se zadrmali temelji Juge, Ruđani su pohitali na rezervne položaje. Prodali su Titov bronzani spomenik, i to na otpad, za 4.000 nemačkih maraka. Eto, stisla ih neimaština, nisu imali za plate! Kao, sve je drugo te smutne predratne 1992. godine štimalo, samo im je tih 4.000 dema falilo za potpunu idilu.

Pročitajte još

Nakon što je 1992. Tito otišao na otpad, štošta se u Rudom promijenilo. Ruđani su se odjednom setili da su oduvek bili „ravnogorski kraj”, što će reći da njihovi očevi, a mnogi su primali boračke penzije,  nisu bili partizani, nego četnici.

Pa su shodno tome zaboravili na bratstvo i jedinstvo. Pa su iz Rudog, iz nekih misterioznih razloga, odjedared nestali svi muslimani Bošnjaci. Neki se su poslije vratili, ako su bili baš uporni.

I na kraju, kao pečat na vrlo novo doba, Muzej prve proleterske su preuzeli srpski borci iz devedesetih, a na ulazu u muzej, umjesto bornzanog Tita, sada stražari Dražo Mihajlović.

U Rudom danas nema nijedne partizanske ulice. Ima samo Partizansko groblje, na koje se ide Ulicom Draže Mihajlovića.

Neupućeni bi rekli: nigde nema takve varoši, kao što je Rudo. Ali, ne bi bili u pravu. Ima takvih varoši u BiH, sijaset.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu