Već sutradan on je preminuo započeo je priču za Blic Zoran Tišma, trener petnaestogodišnjeg Uroša Vukosavljevića koji je nastradao od povreda koje je zadobio u teškoj saobraćajnoj nesreći.
Nesreća u kojoj je učenik osmog razreda osnovne škole teško povrijeđen dogodila se 1. maja, kada je pri padu sa motora udario glavom o tlo.
– Prvog maja je otišao sa porodicom u Ripanj, tamo su bili njegovi roditelji i njihovi prijatelji. Jedan od prijatelja njegovog oca došao je motorom i, kako sam čuo od Uroševih drugara, čovjek je vozao svu djecu, a onda je došao red i na Uroša. Pri brzini od 100 na sat, kako kažu, sletjeli su s puta i direktno udarili u drvo, nisu imali kacige. Uroš je udario glavom o tlo, a čovjek o drvo – priča Tišma.
Kako kaže, i dječak i muškarac bili su u komi.
– Uroš je izdržao 7 dana, preminuo je u subotu 8. maja, a taj čovjek je i dalje u izuzetno teškom stanju, bar prema onome što su mi rekli prije nekoliko dana – dodaje on.
Čekali ga na treningu, nisu ni slutili
Uroš je od djetinjstva trenurao fudbal u FK Bežaniji, onda je sa 13. godina prešao u Brodarac, a od februara ove godine trenirao je u omladinskoj školi fudbalskog kluba Zemun. Bio je omiljen među drugarima, želio je da bude fudbaler, sanjao je velike snove.
– Uroš je kod nas bio kratko, a tačno se sjećam kad me je kolega pozvao da me obavijesti da će doći novi dječak iz Brodarca. To je bilo 9. februara ove godine. Razmišljao je da li da pređe u IMT ili kod nas, ali kod nas mu se dopalo i htio je da ostane. Trenirao je sa nama, čekali smo samo da prođe blokada i da ga registrujemo. Igrao je prijateljske utakmice, čekali smo samo tu registraciju. Nepuna tri mjeseca je bio deo ekipe, a imam osjećaj kao da sam ga trenirao mnogo duže, baš zbog toga kakav je bio – kaže dječakov trener.
Predivan, druželjubiv, nasmijan, dijete koje se samo moglo poželjeti, kaže.
– I ne govorim tako o njemu sad kad se ovo desilo, Uros je bio baš takav. Svi su ga voljeli. Predivno, omiljeno dijete, talentovan fudbaler. Hrabar, borben, računao sam kao trener na njega, mislio sam da će moći da se izbori i da igra, ali eto – tihim glasom izgorava Zoran.
Igrali smo za Uroša
U subotu su saznali da je Uroš preminuo, a u nedjelju ih je čekala utakmica. Tužni, slomljeni, mislili su samo na njega, ali su ipak smogli snage i igrali za Uroša.
– Tražili smo da se utakmica odloži, ali Savez nije dozvolio. Deca nisu mogla da igraju, bila su tužna, nervozna, jedva su igrala, ali su igrala za njega – rekao je, prenosi Blic.
U utorak je dječake četiri beogradska fudbalska kluba u kojima je Uroš igrao tragedija okupila na groblju. U dresovima su na večni počinak ispratili svog druga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu