Kolumne

Tužioci i nasilnici

Koliko žena i djece u Republici Srpskoj u svom domu trpe batine, poniženja, prijetnje, strah? Ne znamo. Nasilje u porodici je, budimo pošteni, još uvijek tabu.

Predavanje novinarke Milkice Milojević u Školi praktičnog novinarstva
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Jer, ovo je društvo „tradicionalnih porodičnih vrijednosti“, u duhu našeg naroda. Zna se ko je glava kuće! Sramota je da tamo neke ženturače i neka dječurlija tužakaju policiji glavu kuće.

Dakle, rijetke su žene, koje se, uprkos svemu, usude da prijave nasilnika. Zato policija u Repubici Srpskoj „zaprimi“ tek nešto više od hiljadu prijava za porodično nasilje godišnje. Mada toga ima mnogo više.

Kad se žrtva odvaži da prijavi nasilje, to bi trebalo da se rješava po hitnom postupku. Tako bar zakon kaže. U stvarnom životu ta hitnoća potraje, bogami, i po mjesec, dva.

Pročitajte još

Onda slučaj dođe do tužioca i tu nastaje zaplet. Tužilac je ključ pravde. Od njega zavisi koji će kriminalc, u ovom slučaju porodični nasilnik, na sud, a koji će se izvući bez suđenja.

Većinu slučajeva nasilja u porodici tužioci – bace niz vodu. Nema istrage. Znači, nema ni suđenja ni kazne.

Tako je tužilaštvo u Istočnom Sarajevu za godinu i po imalo 185 prijava za porodično nasilje i iz toga su se izrodile – četiri optužnice. Ostalih 181 slučajeva, piši propalo.

Nema dokaza, vele čestiti tužioci. Kako nema dokaza? Zašto građani plaćaju policijski aparat i ostale prikupljače dokaza, kad oni nisu u stanju dokazati da je žena sa polomljenim rebrima žrtva nasilja?  

Ali, žrtva neće da svjedoči protiv nasilnika, vajkaju se tužioci. Nema svjedočenja, nema slučaja.

Kako sad to? Zar se tužioci nikad ne zapitaju zašto žrtva odustaje od svjedočenja. Je li zastrašena prijetnjama da će siledžija pobiti i nju i djecu? Je li obeshrabrena trajanjem „hitnog postupka“ i ponašanjem branilaca zakona?

I gdje su drugi dokazi? Nije valjda da je država spala na svjedočenje traumatizovane, nasiljem iscrpljene, žrtve. Koju država treba da zaštiti.

Nasilje u porodici je krivično djelo. A kad je u pitanju krivično djelo, tužilac je taj koji, u ime države, u ime naroda, ustaje protiv počinioca. Ne žrtva, ne oštećeni, nego tužilac. Tako bi treblo biti.

A ispada da su tužioci i nasilnici na istoj strani. Kontra žrtve. Kontra istinskih porodičnih i ljudskih vrijednosti.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu