Jedna od tajni ovog čuvenog zanata u Kučevu i okolini je da zlato ostaje u „krivinama“, odnosno nedaleko od mjesta gdje voda udara u obalu, odakle kasnije ono može da se pronađe ispiranjem.
Živorad (54) i Miloš Jovanović (27), otac i sin, dvojica od 11 ispirača koliko ih ima u udruženju Zlatno runo otkrivaju za Priče sa dušom da je, pored osjećaja za dio rijeke gdje treba početi ispitivanje, potrebno imati i alat za ispiranje, a prije svega snagu, volju i želju da se nauči nešto novo, sačuva tradicija i, naravno, pronađe zlato.
– Ispirač mora dobro da poznaje odredište na kojem radi, da zna da li tu ima kvarca, magnetita, liskuna ili pirita. Sve je to potrebno razlikovati da ne bi našao mnogo sjajnog materijala, takozvano lažno zlato, listiće koji lijepo izgledaju, ali ništa ne vrijede – pričaju ispirači za Priče sa dušom i dodaju:- Kada u ispitaku (dio alata) primjetimo zlatne tačkice, tada postavljamo vešeraj, napravu kojom se prosijava pijesak i uklanjaju veći komadi kamena i pijeska. Ako ih ima, čestice zlata ostaju “zarobljene” na tepihu, odnosno na ovčjem runu, koje se nakon toga ispira u kofi. Materijal iz kofe ide ponovo u ispitak i tada gledamo da li su čestice zlata zaista tu – kaže Živorad.
On dodaje da se ispiranje može raditi od nekoliko sati do cijelog dana, zavisno od fizičke snage i slobodnog vremena ispirača.
– Ja sam počeo sa 15 godina da ispiram zlato, a moj sin tek sa 23, jer je zbog studiranja bio odsutan iz Kučeva. Sa djedom Stanimirom sam kao dječak vježbao na pritokama Peka, na Brodici i Voluji, više iz hobija, a i da bismo nastupili na Homoljskim motivima i uveličali tu smotru. Djeda po majčinoj liniji, moj sin i ja trojica smo ispirača u porodici – priča Živorad .
On dodaje da ispirači posjeduju tradicionalan alat za prikazivanje ispiranja, ali i moderniji, koji koriste van manifestacije.
– Od alata imamo lopatu, kramp, pradedin vešeraj, ispitak, kojim ispitujemo, ovčje runo i vrg, kojim sipamo vodu. Danas smo obuli čizme jer je voda nadošla, dok leti često radimo bosi – rekao je mladi ispirač Miloš.
Ispirači napominju da u udruženju trenutno ima samo muškaraca, a prije nekoliko godina bila je i jedna žena. To je fizički posao i nije lako sakupljati materijal iz reke, bacati ga na sito, sijati i ispirati.
Za ispiranje zlata potrebna je dozvola resornog ministarstva, a svi ispirači u udruženju Zlatno runo imaju godišnju dozvolu za ispiranje zlata iz pritoka rijeke, za šta plaćaju taksu.
– Sa dozvolom imamo pravo da odemo na rijeku i njene pritoke i da ispiramo. Jedino smo uslovljeni vremenskim prilikama, a rijeku ne izlazimo kad je nabujala, niti kad je zamrznuta. Proljeće i ljeto su najprijatnija godišnja doba za ispiranje – ističu oni.
Miloš je sa još jednim momkom u udruženju među najmlađim članovima, a na pitanje kako njegova generacija reaguje na hobi kojim se bavi, odgovara:
– Većina me prvo pita kako se taj posao radi, a kad im objasnim, naredno pitanje je vezano za zaradu. Međutim, kada čuju da ja ovo radim da bih se odmorio od primarnog posla, odnosno da bih malo izašao u prirodu i proveo vrijeme van kuće, i još kad kažem da mi nije najbitnije da uvijek nađem zlato, tada mnogi izgube interesovanje za ispiranje – iskren je Miloš.
Njegov otac Živorad dodaje da njihova porodica ne živi od potrage za zlatom, ali da su zaljubljenici u taj posao, dok su s druge strane, njihovi preci i te kako lijepo zarađivali.
– Drugačija su bila vremena i tokovi rijeka. Lokaliteti su bili bogatiji zlatom. Moj djeda i njegova porodica su mogli od zlata ne samo dobro da žive, već i da od zarade kupe stoku i sakupe novac za ženidbu.
Najveći grumen zlata koji je pronađen u Voluji i Brodici imao je 9,7 grama. U skorije vrijeme ispirači su baš tokom Homoljskih motiva pronašli 3,2 grama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu