Nastavu ovog jezika, organiziranu od drugog polugodišta, dva puta sedmično, uz Harisa, njegovu majku i najboljeg prijatelja, pohađaju i njegovi profesori, kako bi se i lakše sporazumjevali i bili mu podrška.
Školski sati znakovnog jezika želja su da Harisov svijet tišine približe sebi, a njemu olakšaju razumijevanje nastave i svijeta oko njega. Jer do sada je nastavu pratio na jedini mogući način.
– Na temelju slika – on gleda i vrlo dobro pamti što mu se pokaže i objasni – kaže Antonija Čolić, Harisova asistentkinja u nastavi.
Izuzetan je, kaže Antonija, i na praktičnoj nastavi, radeći oko automobila, koji su mu posebna strast.
Međutim, njegove profesorke Josipa i Ljubica Lozančić tražile su način kako mu olakšati te nakon što su vidjele prilog o jednom razredu koji je naučio znakovni jezik, pokrenule su inicijativu za njegovo uvođenje u nastavu.
– Na jednom satu tehničke mehanike vidjela sam da Haris može puno više i obratila sam se našoj direktorki i tako se dogodilo da sad imamo nastavu znakovnog jezika – objašnjava Ljubica Lozančić, profesorka u Srednjoj školi Kupres.
Njena kolegica Josipa Lozančić dodaje: „Bio nam je cilj da Haris bar u neku ruku uspije ono što može – vidjevši prilog sa FTV nekako smo bili inspirirsani i odlučili da i mi naučimo znakovni jezik“.
Njihovu inicijativu podržao je prvi čovjek Opštine, Centar za socijalni rad, nadležno ministarstvo i direktorica Biljana Dumačić, koja ne propušta nastavu znakovnog jezika: „Svakako je teško – međutim, vrijedi kada vidite Harisa kako je on nasmijan i kada vidi kako se mi svi trudimo. Ali njemu najviše znači kad njegov prijatelj iz razreda Nedo dođe i sjedne kraj njega i oni zajedno uče i to je ono što nas posebno veseli“.
A Nedeljko Šarić je tu radi svog prijatelja – kaže, da mu pruži podršku.
Jer škola i jeste tu da pruži podršku svakom djetetu da bi učilo u skladu sa svojim mogućnostima, kaže nadležna minisarka, ne krijući zadovoljstvo nastavom kojoj je prisustvovala.
– Postoji li u zakonu znakovni jezik? Postoji. Ne mora pisati izričito znakovni jezik, naša dužnost je osigurati svakom djetetu adekvatan oblik školovanja“, ističe ministarka nauke, prosvjete, kulture i sporta K10 Gordana Nakić.
Najveća nagrada im je, kažu, Harisov i osmijeh njegove mame Samire Mešan, koji su sve do početka ove nastave komunicirali otežano, nekim samo sebi razumljivim jezikom. A danas već razgovaraju.
Radost ne krije ni profesor Ibrahim Ćorić Baja, inače autor prvog priručnika znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini.
Učenjem znakovnog jezika u ovoj školi polako se briše granica između svijeta tišine i onog koji to nije. A s ljudima kojima je čovjek na prvom mjestu lakše je ne samo učenje nego i život.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu