Kako je ispričao, ideja se rodila kada su se na đačkom parlamentu kao jedna od tema spomenule socijalne razlike, te su svi zajedno pokušali da pronađu način kako se nijedan mališan ne bi izdvajao od drugih u bilo kom smislu.
– Đaci su primijetili da se neka djeca drugačije oblače od drugih. Ja sam rekao da razlike u oblačenju mogu da se saniraju samo putem uniformi, njima je to bilo interesantno, mada smo imali i anketu gdje je 6. razred tražio unoforme, a pretpostavljam da su im roditelji to predložili. Malo su istraživali gdje postoje uniforme, kako izgledaju i riješili su kakav dizajn žele, osmislili duks, boju za dječake i djevojčice i tako smo počeli – priča nam Jovanović.
Čim su napravili probni model đaci su išli od razreda do razreda i pokazali proizvod drugarima.
Oduševljenje je, prema riječima našeg sagovornika, bilo veliko, te danas ne postoji nijedan đak koji se ne pridržava nošenja uniforme, iako ih niko na to ne primorava.
– Imali smo možda jednog đaka kom se ideja nije dopala, ali na kraju je kupio uniformu i nosi je svaki dan, iako nema nikakve prisile. Osjeća se veća pripadnost školi, svi su se složili od roditelja do školskog odbora – potvrđuje direktor.
Kako tvrdi, bilo je roditelja koji su osetili olakšanje zbog uvođenja uniformi jer nisu u zavidnoj materijalnoj situaciji, a mališani su pokazali svoju humanost maksimalnm podrškom drugara koji nemaju dovoljno novca da kupe odijelo za školu.
– Ja sam našao dva sponzora koja su donirala sredstva, pa je cijena unforme bila oko 900 dinara, a sva djeca koja su socijalno ugrožena i nisu mogla da isfinansiraju dobila su pomoć. Ostali đaci napravili su jesenji vašar i od novca koji su dobili prodajom suvenira i nekih svojih predmeta oni su platili uniforme socijalno ugroženoj djeci, tako da su svi na kraju dobili odjeću – pojašnjava on.
Kolegama širom Srbije poručuje da inicijativu prepuste djeci, kako bi pokazali kreativnost i međusobno se još više zbližili.
Iako su još samo djeca, direktor je siguran da će izrasti u poštene i plemenite ljude koji će znati da cijene lijepa djela.
– Sam utisak o pripadnosti školi je veći, drugarstvo i zajedništvo je izražeije nego što je bilo. Osjeća se potpuno drugačija i pozitivnija atmosfera za rad. Osnovni cilj naše škole je opstanak sela i ove ustanove u njemu. Da se porodične vrijednosti i empatija ka drugom njeguju. Ja im želim da prije svega budu dobri ljudi, a tek onda uspješni i obrazovani đaci – kaže ponosni direktor.
Da vrijedi činiti dobra djela mališani su sigurno imali od koga i da nauče, jer je upravo Jovanović za vrijeme korona virusa sam išao po selu i djeci koja nemaju pristup računaru dijelio materijal za učenje.
Nije mu bilo teško da obiđe svakog od njih, a motiv je bio, kao i ovoga puta, da se razlike ne primjete, prenosi Blic.
– Do te djece materijal nije mogao da dođe. Oni su socijalno ugroženi, nemaju internet ni računare. Ja sam našao model da im pomognem. Htio sam da postoji ravnopravnost i da svako od njih može da uči. To je trajalo nekoliko mjeseci i svi u selu su primjetili moju akciju, te sad roditelji potpuno drugačije i pozitivnije gledaju na svaku moju ideju i izlaze više u susret – zaključuje sagovornik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu