U njihovom prostorijama izložene su kape, šalovi, čarape, torbe, različite ženske košulje izrađene rukom od prirodnih materijala uz etno detalje, a šiju i narodne nošnje, što je, kako kažu, najzahtjevniji posao.
Predsjednica Udruženja “Vasila” Sena Đurica ističe da su u posljednje vrijeme svoju aktivnost usmjerile da nauče mlađe generacije da se bave starim zanatima.
Važno je razviti ljubav prema ovome. Zato nam je cilj da privučemo što više mladih da ih naučimo ovim zanatima. Dolazila nam je mala djevojčica sa mamom, pa poslije su dolazile i njene rođake. Kada smo vidjeli koliko su zainteresovane za klupka, motanje, da nauče nešto, počeli smo razmišljati da u saradnji sa Muzejom Hercegovine obučavamo najmlađe za ovakve poslove. Stekli smo utisak da su oni najviše zainteresovani da uče vez, pletenje, tkanje – ističe Đurica.
U saradnji sa Ansamblom nacionalnih igara „Jovan Dučić“ prošle godine završili su narodne nošnje za članove ovog ansambla.
U ovom poslu učestovale su i članice ansambla, koje su prošle obuku tkanja, šivenja i pletenja.
– Sjetile smo se djevojaka iz Folklornog ansamba „Jovan Dučić“, jer smo smatrali da one imaju više osjećaja za narodnu nošnju. Uspješno smo završili posao, iako se najviše zadrži baš na tome. Nošnju je koplikovano uraditi i treba dosta vremena – objašnjava Đurica.
Ona dodaje da su se u posljednje vrijeme svojim redovnim aktivnostima dodale i hercegovački vez.
– Vezemo tradicionalni hercegovački vez na torbama koje mi izrađujemo. Učestvovali smo nedavno u radionici o zmijanjskom vezu u Trebinju. Kada smo vidjeli kako žene iz tog dijela RS rade i poštuju svoju tradiciju, dobili smo dodatni motiv da promovišemo i naš stari vez – kaže Đurica.
Predsjednica Udruženja „Vasila“ ističe da pokušavaju da nađu i ženu koja će plesti lutke od žice koje bi bile obučene u narodne nošnje, što je bilo vrlo atraktivno strancima proteklih godina i dobro se prodavalo.
U njihovim prostorijama mogu se kupiti i tradicionalni opanci koje izrađuju hercegovački opančari, a u ovom Udruženju posjetioci se mogu zasladiti i kolačićima sa hercegovačkim ljekovitim biljem.
Materijali sa kojim rade su prirodni, a nabavljaju ih uglavnom iz Srbije. Pandemija virusa korona je usporila nabavku, a predsjednica Udruženja „Vasila“ kaže da platna čekaju već dva mjeseca.
Ona objašnjava da je i u vreme pandemije upravo bavljenje ručnim radom pomoglo ženama iz „Vasile“ da lakše prevaziđu strah i krizu.
– Radile smo od kuće šta je ko mogao. Šile smo i zaštitne maske. Kad nešto radite nemate puno vremena da razmišljate – ističe Đurica.
Rukotvorine trebinjskih žena proteklih godina kupovali su, uglavnom, strani turisti koji su željeli sa juga Srpske ponijeti neki orginalni suvenir.
Nagrade
Udruženje žena „Vasila“, jedino ovakvo u Hercegovini, okuplja desetak žena. Od prošle godine preselili su u nove, uslovnije, prostorije koje im je obezbjedio grad Trebinje. Sena Đurica, predsjednica “Vasile” prije nekoliko godina nagrađena je za izradu “kanice”, pojasa koji se nosio u ženskoj narodnoj nošnji hercegovačkog kraja, na izložbi “Sto žena, sto minijatura”, u organizaciji Etno-mreže iz Beograda.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu