Tradicionalne crkve su one koje u Srbiji imaju viševjekovni istorijski kontinuitet stečen na osnovu posebnih zakona, a taj status imaju SPC, Rimokatolička crkva, Reformatska hrišćanska crkva, Slovačka evangelička crkva, Evangelička hrišćanska crkva, kao i islamska i jevrejska vjerska zajednica.
Ipak. pored njih, s godinama su se registrovale i druge zajednice, čiji je broj rastao, pa je tako 2012, kako su mediji pisali, u Srbiji bilo upisano 17 zajednica, dok je danas 36.
Željko Injac, vjerski analitičar, kaže da sve registrovane vjerske zajednice imaju jednaka prava i da je dobro što su vjerske slobode u Srbiji zagarantovane svima, prenosi Kurir.
– Imamo prilično liberalan zakon o pitanju vjerskih sloboda i prava, pa samim tim i dosta vjerskih organizacija koje su registrovane, kao i svuda u zapadnom svijetu – kaže on i dodaje da svaka religija ima neke frakcije, pa ne čudi što među registrovanim u Srbiji ima najviše hrišćanskih koje pripadaju različitim frakcijama.
– Neminovnost je da se ljudi ne slažu sa stavovima i da svako ima neko svoje viđenje ili doživljaj religije. To se kroz istoriju hrišćanstva dešavalo od najranijih vekova, pa pošto je crkva utvrdila sva svoja učenja na sedam velikih vaseljenskih sabora. Poslije se desio i veliki raskol između Rima i Carigrada, a onda je nakon toga došlo i do reformacije – protestantizma. Protestanti su se kasnije nastavili deliti, pa tako danas u Americi maltene svaki grad ima neku svoju denominaciju i protestantsku crkvu – objašnjava Injac i dodaje da je najveći broj crkava osnovan iz vjere i oduševljenja, te da treba dozvoliti čovjeku da se duhovno istraži.
– Ima ljudi koji odu u Indiju ili neku drugu zemlju. Provedu vreme kod gurua, bivaju inicirani, pa se vrate u Srbiju i hoće to da prošire. Međutim, oni to rade iz oduševljenja. Nešto im se nije svidjelo u tradicionalnim vjerama, pa su u hinduizmu ili budizmu našli svoj smisao. Ne treba biti striktan, ali sa druge strane, poznata je stvar da mnoge strane obaveštajne službe djeluju preko određenih manjih vjerskih organizacija i sekti, pogotovo preko organizacija koje dolaze sa zapada, a prije svega iz SAD – kaže on i dodaje da sve vjerske zajednice mogu biti pod određenim uslovima opasne, pa čak i tradicionalne:
– Dovoljno je da se izvitoperi njihovo osnovno učenje ili da se pojavi neki harizmatski vođa koji će iz interesa, stranog ili ličnog povesti zajednicu u pravcu koji nije društveno prihvatljiv. Stoga država ne treba da se miješa u unutrašnje uređenje verskih zajednica i u to što pripovedaju ali je ipak potrebno isprati njihovo djelovanje, jer ne bi bilo prvi put da se neke od njih izvitopere u nešto ekstremno.
Intertet otvorio vrata i za zlo
Željko Injac kaže i da, nažalost, u posljednje vrijeme ima i dosta čudnovatih sekti koje nisu registrovane i koje naginju okultizmu i satanizmu, a prije svega su primamljive tinejdžerima:
– Većina njih izađe tjelesno i duhovno nepovređeno, ali neki stradaju. Nama više nisu problem misionari i sektaši koji po ulicama djele brošure, već internet koji je postao otvoren za djecu i tinejdžere i omladinu koji su slabo upućeni. Preko interneta smo otvorili vrata u svet, i za one koje su dobri i koji su loši.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu