Kako piše Dejli Mejl, Viktoriji je dijagnostikovan lupus, ali je 2019. godine reagovala na lijek koji je uzrokovao opadanje kože i propadanje organa. Provela je mjesec dana priključena na cijevi, aparat za disanje, njena porodica i prijatelji molili su se da preživi.
Ljekari su vremenom počeli da smanjuju dozu lijekova zbog kojih je pala u komu, a 19. avgusta Kupej je otvorila oči i vidjela svog dečka Nika Balda kako stoji uz njen krevet s dijamantnim prstenom, spreman da joj postavi sudbonosno pitanje.
– Zapravo je pitao za dopuštenje moju mamu prije nego što me je zaprosio, jer je to bio jedan od mojih zahtjeva prije nego što sam se razboljela. Poštovao je tu želju. Odlučio je da to uradi tada jer sam puno puta bila blizu smrti i rekao je da ako ne preživim, barem ćemo imati lijepe uspomene – rekla je Kupej.
Par se vjenčao 19. avgusta 2022., tačno tri godine nakon prosidbe, tako da se ona oporavila. Ove godine su dobili su sina Pitera, za šta je Kupej prije vjerovala da se to nikada neće dogoditi.
– Žene oboljele od lupusa sklone su pobačajima, pa je to bila rizična trudnoća. Toliko smo ga željeli. On je naša velika radost – rekla je.
Dobila je dva po život opasna poremećaja
Kupej se školovala da bude medicinska sestra 2016. godine kada je hospitalizovana zbog groznice i dijagnoze lupusa.
– Zato nisam uzimala nikakve lijekove, počela sam da uzimam više lijekova nego moja baka. To je bila tako velika promjena. Rekli su mi da je to neizlječivo. Niko u mojoj porodici to nema, tako da zapravo nisam znala kako će moj život izgledati – ispričala je Kupej koja se zbog nuspojava lijekova jako ugojila.
Godine 2019. stanje joj se pogoršalo te su joj dijagnostikovani Stivens-Džonsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza, po život opasni kožni poremećaji uzrokovani pretjeranom reakcijom imunološkog sistema na okidač, poput lijekova, što rezultira plikovima, ljuštenjem i osipom.
Provela 240 dana u bolnici boreći se za život
– Mama me dovela na hitnu i sve je krenulo nizbrdo. Stavili su me u odjeljenje za opekotine na intenzivnoj njezi. Tehnički nisam žrtva opekotina, ali ono što mi se dogodilo je bilo kao da sam gorjela iznutra ka spolja. Ono što se događalo na mojoj koži, ljuštilo se. To se takođe događalo u mojim crijevima i drugim organima – rekla je mlada majka.
Nik se tada iz San Francisca preselio u Ilinois kako bi mogao da posjećuje svoju sadašnju suprugu i bude uz nju u bolnici. Od juna 2019. do februara 2020. Kupej je ulazila i izlazila iz osam različitih bolničkih ustanova. Morala je ponovo da nauči da hoda, govori i jede kroz fizikalnu i radnu terapiju.
Kupej je provela 240 dana u bolnici s problemima uključujući svakodnevno povraćanje jer su joj crijeva bila zahvaćena, a traheotomija nije uspjela da ih zacijeli zbog pothranjenosti. Cijelo to vrijeme Nik je bio uz nju.
Prošle godine Kupej je diplomirala javno zdravstvo na Univerzitetu u Arizoni.
– Bilo je to dugo putovanje, ali definitivno sam imala puno nemoćnih trenutaka, trenutaka u kojima sam htjela da odustanem. Ne bih uspjela bez podrške svojih voljenih. Rekla bih da ovo ne bih preživjela bez njih – istakla je, prenosi Alo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu