Društvo

VODIČ KROZ SVAKODNEVICU Borjana Gavrić: Samački život u doba pandemije

U doba fizičkog distanciranja, suočeni sa pandemijom COVID-19, svakodnevno možete čuti koliko je važno imati socijalnu podršku, jer da, mi smo ljudi socijalna bića. Često čujemo kako se u vrijeme krize u kojoj se nalazimo mijenja porodična ili partnerska dinamika, svi se nekome prilagođavaju, ili nečemu. Međutim, šta je sa ljudima koji žive sami, da li se kod njih nešto mijenja?

VODIČ KROZ SVAKODNEVICU Borjana Gavrić: Samački život u doba pandemije
FOTO: BORJANA GAVRIĆ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Važno je naglasiti da postoje ljudi koji biraju da žive sami. Njima je sigurno lakše jer oni imaju jasnu predstavu samačkog života, cijene svoj prostor, svoje vrijeme, i kriza koja se sada dešava ne utiče puno na njihov život, bar ne na onaj kod kuće. Međutim, postoje i ljudi koji žive sami iako to možda i nije bio njihov prvobitni izbor, već se dogodilo kao slijed različitih događaja. Ti ljudi češće imaju potrebu za društvom, teže ostaju kod kuće, jer oni nemaju jasno izgrađenu sliku samačkog načina života i onda se teže snalaze u svom prostoru i vremenu. Sada još i teže.

Najkorisnija stvar koju mogu uraditi i jedni i drugi jeste organizovati svoj dan. Važno je napraviti rutinu i prilagoditi je životu od ranije. Sve što su radili inače, sada mogu raditi kod kuće, putem novih tehnologija, raditi od kuće, „ići“ na trening, gledati predstave, filmove i možda, što je najvažnije, često organizovati Zoom druženja. Ljudima koji žive sami je mnogo lakše organizovati sve navedeno jer sve prilagođavaju sebi, svojim potrebama.

Pročitajte još

Važno je da budemo svjesni svojih misli, emocija, senzacija. „Teške“ emocije će se sigurno pojavljivati, kao što su anksioznost i bijes. To su očekivane emocije, te ne možemo spriječiti njihovo pojavljivanje, ali možemo da stvorimo prostor za njih, možemo ih doživjeti, i to je u redu. Podnošljivo je.

Ljudi koji su birali samački život, oni se i pouzdaju u sebe, znaju šta da rade kada osjećaju „krizu“, samostalni su, pa im taj dio sigurno neće biti težak, jer se neće puno razlikovati od njihove svakodnevice. Ljudi koji nisu, kojima se samački život „desio“, za njih je važno da budu u stalnom kontaktu sa sobom i kada prepoznaju nešto sa čim i ne mogu da se nose, da potraže pomoć. Kao što bi prije možda otišli kod prijatelja, roditelja, sada je važno da ih pozovu, ili da pozovu brojeve na kojima mogu da dobiju psihološku podršku.

Sve te emocije mogu da pokrenu i neka nova preispitivanja, ili obrnuto, jer kriza zapravo jeste mjesto rasta i razvoja. Međutim, ta preispitivanja nije pokrenula pandemija COVID-19, ona je možda samo bila okidač, već mjesto gdje se trenutno nalazite u svom životu. Preispitajte sve što vam se nametne, vodite dnevnik, na primjer, i kad kriza prođe, vidite šta ste sve zapisali i šta možete da radite s tim.

Budite brižni prema sebi, jer na kraju, samo je to važno. Ono što kriza mene uči, obzirom da živim sama, jeste baš to. I da, ako vam se ne uči neka nova vještina, onda nemojte.

Pomoć

U Republici Srpskoj su od polovine marta na snazi epidemiološke mjere usljed virusa korona. Na snazi je i ograničeno kretanje. Naš život je promijenjen, nikome više svakodnevnica nije ista.

Sa problemima se suočavamo kao i ostatak svijeta. Problem može biti što ne znamo koliko će ovo stanje da traje i to izaziva neizvjesnost.

Srpskainfo i Društvo psihologa će u narednim danima pokušati dati odgovore na neka pitanja kako bi svakodnevica bila lakša i jednostavnija.

Borjana Gavrić, magistar psihologije i psihoteapeut

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu