Pred Kostićem je trenutno drugi dio snimanja koji se odvija u logoru Stara Gradiška.
Snimanje „Dare iz Jasenovca“, reditelja Predraga Gage Antonijevića, prvog dugometražnog igranog filma o logoru Jasenovac, trebalo bi da bude završeno krajem godine, a premijera je planirana za maj, kada će biti obilježeno 75 godina od oslobođenja ovog logora.
Igrate negativca u filmu „Dara iz Jasenovca“, recite nam više o Vašoj ulozi?
Cijelo ljeto sam snimao četvrtu sezonu serije „Ubice mog oca“, takođe paralelno sam snimao seriju „Južni vetar“ gdje imam manju ulogu. Nedavno sam imao i nekoliko dana snimanja u Somboru za film „Dara iz Jasenovca“. Igram fra Majstorovića, kojeg ne mogu da nazovem dušmanom, jer dušman na turskom znači neprijatelj, a ovaj nije samo neprijatelj, on je zvijer. Marko Janketić igra Maksa Luburića, Nada Šakić Maksova je polusestra, koja je bila čuvar logora Stara Gradiška, a kasnije žena Dinka Šakića, tu je i Igor Đorđević i mi predstavljamo skupinu negativnih likova, tako da kažem, monstruma.
Kako ste se osjećali u ulozi jednog takvog lika? Da li je bilo teško poistovijetiti se sa ulogom?
To su strašne stvari, a ja sam u principu nježan čovjek i nikada ne bih mogao nekome nauditi, ali ti ljudi, to je neka posebna priča. Imao sam problem jer mi je dosta ljudi prilazilo da se slikam sa njihovom djecom i kažu mi mi Vas volimo, pa makar bili i tako ćelav i zao lik. Ali bih im uvijek rekao da ne mogu. U redu je da me vole kao glumca, ali ova uloga nije pozitivna i za slikanje sa djecom. Još jedan problem mi je bio jer sam u principu veoma veseo i volim umjetničku dokolicu i prije kadra volim se zezati i opustiti. Naravno ne kada su neke teške scene u pitanju, ali znači to mnogo glumcima da se malo opuste. Ovaj put to nisam mogao. Par dana pred snimanje sam se baš zatvorio u sebe i razmišljao mnogo o tome svemu. Kada vidite one vagone i onu djecu jednostavno vam nije dobro. Samo kad zamisliš bar u jednom sekundu da su to pravi ljudi, logoraši, a ne statisti, jer glumac mora da zamisli da se to stvarno dešava da bi sve što realnije izgledalo, to je užasno.
U poređenju sa prethodnim istorijskim likovima koje ste igrali, kako je bilo snimati scene za film „Dara iz Jasenovca“?
Nisam puno istorijskih likova igrao do sada. Igrao sam Srđana Aleksića u Trebinju u filmu „Krugovi“ Srdana Golubovića i igrao sam princa Aleksandra sa Natašom Ninković koja je bila u ulozi Drage Mašin. Obično kod takvih likova imam slobodu i mogu da izmijenim malo svoj lik, naravno u dogovoru sa rediteljem, ali u filmu „Dara iz Jasenovca“ nisam imao puno izbora.
Koliko je za Vas značajno biti dio filma koji govori o ovako važnom istorijskom događaju koji gotovo da ne postoji kao tema u umjetnosti?
Drago mi je. Ovakav jedan film koji govori o stradanju mora da postoji. Par prijatelja pitali su me moram li baš ja igrati ovakvu ulogu. Ja sam rekao, da, moram. Baš ja moram. Bolje i ja da ga odigram nego neko ko ne zna. Takvi filmovi moraju postojati kao podsjetnik.
Za lik fra Majstorovića ste morali dosta promijeniti fizički izgled, kako je izgledala ta transformacija?
Duda šminkerka je divna i ona mi je puno pomogla. Pored toga što sam ćelav i izgledam starije, imam i plave oči. Znao sam da ću se transformisati, ali nisam vjerovao da će to toliko biti radikalno.
Volite li posjetiti Banjaluku i kada Vas opet možemo vidjeti ovdje?
Moja posjeta Banjaluci ovaj put je zbog Draženka Ninića i Gorana Delića. Pratim i volim borilačke sportove i sam sam trenirao kao mali. Ja volim da dođem u Banjaluku i lijepe me uspomene vezuju za ovaj grad. Planiram ponovo doći na meč Gorana Delića.
O filmu
Radnja filma se dešava poslije ustaško-njemačke ofanzive na Kozari, kada lokalno stanovništvo završava u koncentracionom logoru. Među njima je i desetogodišnja Dara, sa svojom majkom i dva brata. O sudbini oca ne znaju ništa. Užas koji će preživjeti preko Jasenovca do logora Stara Gradiška učiniće da djevojčica Dara preko noći odraste. Darinu majku i starijeg brata ubijaju, a smisao njenog života je da sačuva život mlađeg brata.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu