Film se bavi likom i djelom blaženopočivšeg oca Simeona, igumana bilećkog srednjovjekovnog manastira Dobrićevo
Napominjući da je oca Simeona dugo poznavao, autor filma, Nebojša Kolak je rekao da je to sveštenik koji je krstio i njega i njegovu sestru, a zatim i oboje njegove djece, da je bio povezan i sa njegovim djedom i da je, gdje god bi bio, za njim išla samo lijepa riječ.
– Dugo sam u glavi nosio ideju o ovom filmu, a prije dvije godine krenuo i u realizaciju, tražeći ljude i sagovornike koji bi napravili ovu cjelinu i svima hvala – rekao je Kolak, dodajući da je mnogima trajanje filma možda i prekratko, koliko je bogat bio život oca Simeona.
Ovaj blagi monah je, prema svjedočenju svih onih koji su ga poznavali i sretali, i likom i blagošću, strpljenjem i razumijevanjem svega i svakoga, bio dosta sličan patrijarhu Pavlu.
– Preživio je dva rata. U Drugom svjetskom ratu je bio zarobljenik njemačkog logora iz koga je, zajedno sa mojim stricem, izašao živ, ali sa ožiljcima na tijelu i duši, kao i sa utisnutim logoraškim brojem na ruci, ali nikada ni od jednog od njih nisam čuo kakve pokude, osim onoga da Bog sve vidi – ispričao je nakon filma jedan Bilećanin.
Kao sagovornik u filmu je bio i pisac iz Stoca Muhamed Elezović, koji ima 84 godine i godinama je u Stocu bio komšija popa Slobe – oca Simeuna.
– Pop Slobo je bio moj prvi komšija i znao sam ga dobro. Pričali smo puno i bili smo u dobrim odnosima. Sve što mogu da kažem o njemu je pozitivno, jer je bio human, pošten, dobar, blag, pobožan, čovjek koji je vjerovao u ljude i istinu. Bio je dobar sagovornik i volio je priču – rekao je Elezović.
Otac Simeon je u ratu došao u manastir Dobrićevo na obodu Bilećkog jezera i, obnavljajući manastir, u njega ugradio i dio sebe, upokojivši se prije četrnaest godina, pišu Nezavisne.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu