Kolumne

Za žene

Premlatio ženu pa je izbacio iz kuće, udarao suprugu šakama i nogama, djeca sve gledala - ovakve potresne sudbine uvijek su među najčitanijim novinarskim tekstovima.

Za žene
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Danima se komentariše o “jadnoj” ženi i nasilnom mužu, o tome šta je siroticu sve zadesilo, ali poslije par dana više nikog ne zanima kako će i gdje žrtva nastaviti život.

Ako žena nema bezrezervnu podršku svojih roditelja i porodice, primorana je da se sa djecom ponovo vrati nasilniku jer najčešće nema posao, niti gdje drugo da živi.  To svi znamo, to znaju i u institucijama koje bi trebalo da se brinu o žrtvama, ali opet nemaju razrađen sistem podrške za žene koje su preživjele nasilje u porodici. Porazno je čuti iskustva žrtava, da neke od njih nisu naišle na razumijevanje čak ni kod socijalnih radnika.

Zamislite stručnjaka koji tvrdi da je žena sama kriva što joj se dogodilo nasilje. Da, ona čuvena: Sigurno si ga sama izazvala.

Strašno je i zamisliti kako su neke od ovih žena trpjele udarce i poniženja i po 30 godina da bi poslije pravog pakla na zemlji, za njih izostale riječi utjehe.Nekima je rečeno da centar za socijalno nema novca da ih smjesti u Sigurnu kuću, a drugima čak savjetovano da se vrate mužu, poslije čega su opet dobile batine. To je potpuni poraz ovog društva. Da li socijalni radnici stvarno nemaju vremena da se svima posvete ili nemaju ni empatije? 

Pročitajte još

Žene znači ne dobijaju adekvatnu podršku ni kada se odvaže da prijave nasilje, a kamoli kada izađu iz Sigurne kuće.

Tada su stvarno prepuštene sebi, ako nemaju posao, a uglavnom nemaju. Ekonomska zavisnost i jeste glavni razlog zašto žene žive u nasilnoj zajednici, jer im ni institucije ne garantuju da će dobiti sigurno zaposlenje kako bi mogle bez straha da odgajaju djecu.

Ova zemlja nije bila u stanju da potpiše ugovore sa nekoliko poslodavaca i isplati im podsticaj ako zaposle žrtve nasilja. Ova zemlja nije u stanju, u stvari ne želi da žrtvama ponudi posao u svojim institucijama jer tamo prednost imaju partijski uhljebi. Kada treba pomoći žrtvama onda se svi pozivaju na procedure i famozne konkurse.

Ne mogu društvo spašavati dobri pojedinci, kampanje nevladinih organizacija i apeli za pomoć. Treba nam uigran sistem i preraspodjela novca u budžetu. Manje para za razne savjetnike, komisije i nove automobile, za početak, i mnogo više saosjećajnosti prema ženama i djeci. A, nasilnike iza brave gdje će imati siguran obrok i dnevnicu, ako žele da rade.

Prihvati notifikacije