"Došla je policija i vatrogasna kola" Zorica Brunclik otvorila dušu, pa ispričala anegdotu iz djetinjstva koja je mogla da završi fatalno

Odrastanje u izuzetno skromnim okolnostima usadilo joj je duboko poštovanje prema malim stvarima, a posebno mjesto u njenim sjećanjima zauzimaju praznici.

Božić i Vaskrs nisu predstavljali samo duhovnu radost, već i rijetke trenutke kada je praznična trpeza donosila bogatiji obrok nego tokom ostatka godine. Među svim prazničnim danima, jedan Badnji dan i Božić ostali su joj trajno urezani u pamćenju zbog opasne dječje avanture koja je mogla da se završi fatalno.

Skromni praznici i dječja nestrpljivost

Dok je njihova samohrana majka radila kako bi prehranila porodicu, Zorica i njen mlađi brat ostajali su zaključani u kući. Upravo u tim trenucima usamljenosti i dječje radoznalosti, želja za prazničnom gozbom navela ih je na korak koji je brzo izmakao kontroli. Događaj koji oslikava svu težinu njihove tadašnje svakodnevice, ali i snalazljivost djece prepuštene samoj sebi, pjevačica je detaljno opisala:

– Potičem iz siromašne porodice, ali sam pamtila Božić i Vaskrs zato što se tada naša trpeza drastično razlikovala od ostalih dana. Moja mama je imala tri brata koji su imali svinje, pa je u vrijeme svinjokolja vodila brata i mene da to uzmemo. Dobijali smo plećku od praseta, koju je na Božić pekla. To je bio doživljaj. Jedne godine nam je ujka dao pile, koje je trebalo da nam bude za Božić, ja sam tada imala pet i po, a brat četiri i po godine – počela je priču Zorica.

Dramatičan rasplet i nauk za cijeli život

Ono što je počelo kao nevina dječja mašta posmatranjem slikovnice i živog pileta u sobi, ubrzo se pretvorilo u dramu koja je alarmirala cijele komšiluk i hitne službe. Radoznalost i glad dovele su do opšteg haosa u zaključanom stanu:

– Vjerovatno su djeca koje roditelji zaključaju i ostave dok su na poslu, snalažljivija. Ja ne znam da li bih moju unuku Milicu mogla da ostavim da ne napravi neki haos koja je sada u tim godinama kao moj brat i ja tada. Nas dvoje smo imali jednu slikovnicu koju smo dobili od nekoga, a u njoj je bila fotografija pečenog pileta koje se pušilo. Danima smo to gledali i gledali smo pile koje je tu šetalo i koje je s nama bilo u sobi, a koje je mama trebalo da zakolje za Božić.

U to vrijeme majka je bila razvedena i samo smo nas dvoje živjeli s njom. Imali smo šporet i meni nikad ranije nije išlo od ruke da upalim vatru i da se ona razgori, a bratu je to išlo odlično. I gledamo mi pile živo i ono u slikovnici i brat kaže: ‘Ko da čeka Božić, ko zna kad je Božić?’ Ja kažem: ‘Pa šta da mu radimo?’. Kaže moj brat: ‘Znam ja da ga zakoljem’.”

On je sve to usavršio. Uzeo je pile, stao mu na glavu i klao ga za krilo. A nož je bio vrlo tup i pile smo udavili. Onda je on otvorio rernu i cijelo ga strpao unutra. Onda ide dio koji nije smiješan. Pile je počelo da se puši, a mi da se gušimo. Došla je policija, vastrogasna kola. Mi smo bili zaključani u tom odjeljenju, a imali smo rešetke na prozoru. Vidjela je gazdarica jer je mama bila na poslu. I to se završilo – otkrila je ona.

– Kad se mama vratila, izvadila je pile koje je bilo ukrućeno. Perje je bilo raštrikano na sve strane. Ispekla ga je i mi smo se razbili. A onda nam je rekla: ‘Evo vam, najedite se, a za Božić prazan pasulj!’ Interesantno je da je ona i za Badnje veče radila – prisjetila se jednom prilikom za Informer Zorica, koja je, inače, juče potpisala ugovor sa Željkom Mitrovićem.

Iako se situacija riješila bez ozbiljnijih posljedica po zdravlje djece, ovaj događaj ostao je kao upečatljivo svjedočanstvo o odrastanju u teškim uslovima, gdje su dječja nestašnost i nemaština stvorile priču koja se pamti čitavog života, prenosi Blic.

Bonus video: