Muzičar je za Blic nikad iskrenije govorio o tome da je i depresija u jednom trenutku, pored ostalih stanja u kojima je bio, umiješala prste, te je uprkos svemu uspio da se dovede u red i dijabetes sa kojim se bori, stavi pod kontrolu.
– Moja supruga i ja nemamo fiksno radno vrijeme kao većina ljudi, ali se jako dobro organizujemo oko svega kada je naš posao u pitanju. Vikendi su off limit, trudim se inače da vikendom ne radim, tako da je vrijeme sa porodicom i djecom glavna stvar na kojoj radim, odnosno da zajedno provedemo vremena što duže.
Uvijek sam nekako nastojao da vremenom upravljam kako ja želim, nikada nisam bio za tu varijantu da se radi od devet do pet. Bilo je u mojoj prošlosti varijante da sam bio prebukiran poslom, ali nakon što su djeca porasla, obaveze i prioriteti su se promijenili – priča Marko na početku.
Borba sa bolešću i kilogramima
Marko je pored posla, djece i drugih obaveza, imao i borbu o kojoj je otvoreno pričao, a cifra od 156 kilograma, koju je vaga pokazivala, zapravo je bila rezultati bolesti.
– Stalno pričamo o nekoj ličnoj odgovornosti i da li ona postoji. Međutim, gojaznost i dijabetes su bolesti i nema govora da to nije tako. Zaista mislim da ne postoji čovjek koji želi da bude gojazan. To što se pravda ljenjošću, to nije tačno. Ljudi ne znaju kakvi su napadi gladi kada čovjek ima neki hormonski disbalans. Moja gojaznost nije bila produkt ljenjosti, kao što mislim da nije ničija – rekao je Marko Kon, pa je dodao:
– Ja kada ugledam hranu otvore mi se oči, a neko drugi prođe pored nje lagano. To je kao kocka, neko prokocka kuću, a nekome je zanimljivo samo malo da se izigra i izađe bez posljedica.
Moja želja za hranom se nikad nije završila. Godinama sam tvrdio da sam ja za cijelo čovječanstvo važan, jer onog trenutka kada ja budem smršao, naći će lijek za to. Ja sam zapravo u pandemiji korona virusa imao haos od kilaže. Ispekao sam 100 krofni jednog dana, sušio rezance, mnogo sam volio da kuvam i jedem. Ugojio sam se stravično, tako da su počele da me stežu trenerke. Onda sam shvatio da je ta izolovanost dobra jer kada si u društvu, teško je biti na dijeti jer te svi tjeraju da jedeš, kao: “Ne moraš baš danas” – kaže on.
– Prvih 10 dana sam jeo samo trave, 600 kalorija dnevno, to je vangla puna salata sa maslinovim uljem, so i to je to. Bio sam u fazonu, sad držim dijetu, ako se poslije ovoga ne desi ništa, odustajem.To je dalo rezultat, ali kod dijete ima jedna stvar, a to je da se umoriš od jedne dijete, pa pređeš na drugu, na treću i tako.
Ta prva dijeta, mogu da kažem veganska je stvarno dala rezultate, a onda sam jeo samo meso, pa malo masti dijetu i tako. Skinuo sam nekih 40 kilograma, a smanjivao sam i količine, Počneš, a onda sve manje i manje dok ne navikneš. Ono što daje rezultat su male količine i sporo žvakanje. Što sporije jesti. To je dalo rezultat i ja sam se osjećao zaista dobro.
E, onda sam počeo da se gojim opet. Malo po malo, ali vrlo stabilno. Od 40 kilograma sa, vratio 15, a onda već nisam znao šta da radim i ušao sam u negativan doživljaj samog sebe i neko stanje blage depresije. Onda su mi prepisali lijek koji je prepisan zbog dijabetesa prije svega. Počeo sam to da pijem i šećer se stabilizovao, a onda sam uz lijek uspio da skinem još 20 kilograma i četiri godine sam na tom lijeku. Stabilna mi je kilaža, a što je još važnije, stabilan mi je šećer – priča Marko.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.