Pored naučnih uspjeha i životnog puta velikog naučnika, serija „Pupin“ na RTS-u donosi i susrete sa istorijskim ličnostima koje su obilježile jednu epohu. Među njima je i jedan od najznačajnijih srpskih slikara Uroš Predić, koga u pančevačkom periodu Pupinovog života tumači mladi glumac Stefan Minić, dok lik Mihajla Pupina igra Dragan Mićanović.
Iako ekranizacija donosi upečatljive televizijske kadrove, priča o dvojici dječaka iz Banata u potpunosti ima stvarno istorijsko uporište — bili su bliski prijatelji od najranijeg djetinjstva pa sve do kraja života.
Sve je počelo u Crepaji
Iako je Mihajlo Pupin rođen u Idvoru 1854. godine, a Uroš Predić u Orlovatu 1857, njihovi životni putevi ukrstili su se u osnovnoj školi u Crepaji. Pohađajući nastavu zajedno, dječaci su ubrzo postali nerazdvojni.
Zanimljivo je da su već tada nagovještavali svoje buduće pozive. Dok je Predić razvijao dar koji će ga načiniti velikanom srpskog realizma, mladi Pupin nije bio radoznao samo za prirodne nauke, već ga je privlačila i umjetnost. Kao svjedočanstvo te mladalačke faze, u Narodnom muzeju u Zrenjaninu i danas se čuva Pupinov sačuvani crtež učitelja Koste Isakovića.
Pisma za „Dragog Mišu“ i ponuda za Ameriku
Životni putevi kasnije su ih odveli na suprotne strane svijeta: Pupin je gradio svjetsku naučnu karijeru u Americi, dok je Predić ostao posvećen umjetničkom radu u domovini. Ipak, daljina i decenije razdvojenosti nisu oslabile njihovu vezu.
Koliko je njihova bliskost bila posebna, potvrđuje i podatak da je Predić u pismima Pupina oslovljavao sa „Dragi Mišo“.
Istraživači i istoričari navode da je to bio jedinstven način obraćanja koji je slavni naučnik imao isključivo u prepisci sa svojim prijateljem iz djetinjstva.
Pupin je čak pozivao Predića da se preseli kod njega u Ameriku, nudeći mu garancije da će mu obezbijediti sve što mu je potrebno za život i rad. Slikar je, međutim, odbio taj poziv jer nije želio da napusti bolesnu majku, porodicu i rodni Banat.
Otkup slika u Parizu za Narodni muzej
Pupin je aktivno podržavao prijateljev rad i imao ključnu ulogu u očuvanju njegovih remek-djela. Kada su Predićeve antologijske slike „Siroče na majčinom grobu” i „Hercegovački begunci” bile izložene na Svjetskoj izložbi u Parizu 1889. godine, Pupin ih je lično otkupio kako ne bi završile u rukama privatnih kolekcionara.
Nakon otkupa, djela je poklonio Narodnom muzeju u Beogradu, sa željom da ostanu u Srbiji i budu trajno dostupna narodu.
Pupin je preminuo 1935, a Predić 1953. godine. Njihova prepiska, sačuvana umjetnička djela i zapisi savremenika ostali su kao trajno svjedočanstvo o jedinstvenoj vezi dvojice stubova srpske nauke i kulture, prenosi Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.