Magazin

Zagonetna istorija Srba (43): Latinica i ćirilica

Pismo je nastalo u periodu vinčanske, vatinske i butmirske kulture, a u bronzanom dobu proširilo se sve do minojske civilizacije na Kritu, gdje je prepoznato kao alfabet.

Zagonetna istorija Srba (43): Latinica i ćirilica
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Srbica se u periodu raskola Zapadnog i Istočnog Rimskog carstva pretopila u ćirilicu.

Do konačnog stvaranja srpske srednjevjekovne feudalne države i definitivnog priklanjanja vizantijskom kulturnom prostoru za vrijeme Stefana Prvovenčanog Nemanjića i njegovog brata Svetog Save (Rastko Nemanjić), primorsko (jadransko) jezgro srpskog etničkog prostora je uslovno naporedo koristilo latinicu, glagoljicu i ćirilicu. I to upravo tim redoslijedom.

Kolonizujući gradove po jadranskoj obali, prvobitno su prihvatili latinicu za svoje pismo. Postepenim i sve intenzivnijim okretanjem ka standardnom jeziku i pismu stvorenim za svoje potrebe, okrenuli su se korišćenju glagoljice. Da bi, na kraju, prihvatili ćirilicu kao efikasnije i u vizantijski kulturni prostor uklopljenije pismo.

Od XI vijeka pa sve do prve polovine dvadesetog jedino pismo u masovnoj kulturnoj upotrebi Srba bilo je cirilično. Latinica je takođe bila u upotrebi, naročito u Austrougarskoj – u današnjoj Vojvodini i Vojnoj Krajini, kao i u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji.

Minojska civilizacija je bila glavni prenosilac atlantiđanske tradicije za čitav svijet, sve do njenog tragičnog uništenja poslije velike erupcije vulkana na Teri (današnje ostrvo Santorini). Drevni Srbi na teritoriji Balkana bili su dio atlantiđanske tradicije sve do dolaska Kelta u trećem vijeku prije nove ere, koji su dio hiperborejske tradicije. Od tada pa nadalje nastaju “Novi Srbi”, koji u krvi nose nasljeđe obje tradicije. Dodatno su gensku supu drevnih Srba začinili hiperborejski osvajački narodi sa sjevera – Huni, Avari, te konačno Sloveni. U svojoj krvi Srbi imaju atlantiđansko (zapadno) i hiperborejsko (istočno) magijsko nasljeđe, a zbog ove dvojnosti neprekidno su napadani do dana današnjeg.

Gledajući iz ugla jezika i pisma, Srbi su učinili mnogo da zaštite svoj novi hiperborejski identitet. Nemanjićima je Vatikan ponudio da trajno prihvate latinicu i katoličku vjeroispovijest, te da trajno postanu najveći i najdominantniji atlantiđanski narod na Balkanu, no oni su to odbili priklonivši se hiperborejskom Carigradu. Mit o stradanju Srba i zavjeri “zapadnog svijeta” protiv njih traje od tada.

Vatikanska biblioteka krije, kažu upućeni, ogroman broj starih spisa koji bi značajno pomogli u dešifrovanju prave istorije Srba. Zagonetna istorija Srba u sebi sadrži mnogo zvaničnih istina, ali i mnogo lažnih činjenica. Neki istoričari su primjetili da narod srpski ima istorije kao dvadesetak drugih naroda zajedno.

(Nastaviće se)

Raniji tekstovi:

Zagonetna istorija Srba (31): Nemanjići i bogumili

Zagonetna istorija Srba (32): Sveta loza

Zagonetna istorija Srba (33): Mladost Svetog Save

Zagonetna istorija Srba (34): Sveti Sava i Sion

Zagonetna istorija Srba (35): Mit o Svetom Savi

Zagonetna istorija Srba (36): Dušan Silni

Zagonetna istorija Srba (37): Kosovski mit

Zagonetna istorija Srba (38): Između Turaka i Mađara

Zagonetna istorija Srba (39): Turska osvajanja

Zagonetna istorija Srba (40): Despot Stefan Lazarević

Zagonetna istorija Srba (41): Muzika

Zagonetna istorija Srba (42): Srpski jezik

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu