Kolumne

Zakon jačega

Bombardovanje ne prestaje, broj mrtvih Palestinaca broji se u hiljadama, a na stotine hiljada njih živi bez vode, struje, hrane, medicinskih sredstava, krova nad glavom, nade da će napadi prestati ili mogućnosti da bilo gdje pobjegnu i spase goli život.

Zakon jačega
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Ne, ovo nije scena iz nekog filma, već realnost koja se dešava u 21 vijeku u Pojasu Gaze, pred očima cijelog svijeta.

Za one koji su živjeli u nekim iluzijama o međunarodnom pravu i pravdi, valjda je sada jasno da su oni odavno mrtvi ili nikada nisu ni postojali. Postoji samo zakon jačega i još jačega.

Znaju to najbolje Palestinci koji se više od 70 godina bore za svoja prava i državu.

Na putu do njihovog sna nalazi se samo jedna mala prepreka – Izrael, država koja ima najmoćniju vojsku na Bliskom istoku i jednu od najjačih vojnih sila na svijetu.

Prava sitnica, nema šta.

Ako do sada nije, možda i nama u Republici Srpskoj, ali i BiH, napokon postane jasno da sudbina malih zemalja, nije u rukama njenih građana, političara, prava ili pravde, već u rukama velikih sila.

Dovoljan je jedan pogrešan potez, pa da se sva sila i gnijev velikih, sruče na glave onih malih.

Da li će nam neko priteći tada u pomoć?

Hoće, isto kao što to sada čine u Pojasu Gaze.

Demonstranti širom svijeta su ovih dana izašli na ulice, tražeći da se sukob prekine, a isto traže i neke bogate i moćne države od Rusije, preko Kine, Irana, Jordana…

I dok oni apeluju na stotine Palestinaca svaki dan umire.

A ako njihovi „prijatelji“ jednog dana i uspiju da izdejstvuju mir, on će biti plaćen sa hiljadama nevinih života žena, djece i muškaraca, čiji je jedini grijeh taj što su rođeni na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Da li onda trebamo da se busamo u naša junačka prsa, provociramo i prijetimo svima koji nam se ne sviđaju ili nas poprijeko pogledaju, ili trebamo da budemo mudri i nevidljivi u vrijeme kada je mir postao krhkiji od stakla?!

Mudri će izabrati ovo drugo, a oni manje mudri će naći hiljadu razloga zašto trebamo da se inatimo i prijetimo praznom puškom, uzdajući se u „prijatelje“ koji će nas braniti.

A ti naši „prijatelji“, bolje da nikada ne saznamo da li bi nas i kako branili, i koju cijenu bismo u međuvremenu platili.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu