Kolumne

Zašto trapisti jedu dobar sir

Nedaleko od Banjaluke postoji trapistički manastir Marija Zvijezda, u kom se od devetnaestog vijeka pravi slavni sir - trapist.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Godine 1869. iz Stare Gradiške u Banjaluku je stigao riđobradi vjernik Franc Faner. Stara Banjaluka, o kojoj najljepše piše Zlatko Puvačić u istoimenoj knjizi, bila je u to vrijeme veoma zapuštena; kuće su stajale nakoso, fasada je otpadala, djelovalo je kao da je u tom gradu vrijeme stalo od nekih davnih vremena. Upravo to se i dopalo Francu Faneru, koji je odlučio da tu ostane i sagradi samostan u obližnjem Delibašinom selu.

Sa još sedam monaha izgradio je drvenu kuću koja se prosto zvala Koliba. Oni su izabrali da žive na obodu Otomanskog carstva i da se bore za svoju vjeru. Monasi su dospjeli iz njemačke opatije Marijavald. Marija Štern je postala Marija Zvijezda i tu ostala do dana današnjeg.

Krajem 19. vijeka, vredni trapisti iz Banjaluke izgradili su prvu hidrocentralu u regionu i doveli struju, otvorili pivaru i radionice za preko 30 zanata.

Trapisti su oduvijek čuvali recept za pravljenje sira i piva kao tajnu i znali su ga samo izabrani monasi. Pošto su Titovi sljedbenici bili veoma grubi prema preostalim trapističkim vjernicima, mnogi su se odselili u druge krajeve. Vjerovalo se da je u tom periodu, pedesetih godina, tajni recept zauvijek izgubljen. Međutim, tajnu su ipak sačuvali novi monasi.

Ova neobična katolička organizacija vuče svoje korijene od Benediktanskog reda, još iz 1054. godine, kada se crkva podijelila na katoličku i pravoslavnu. Benediktanci i njihovi nasljednici, cisterciti, bili su izuzetno strogi vjernici. Nikada nisu prihvatali tehnološke novotarije, te su radije živjeli po starim načelima bliskosti s prirodom. Najsličniji po takvom stavu danas su im Amiši.

Trapisti su nastali u Francuskoj u manastiru La Trap, po kom su dobili ime. Trapisti su jedan od najstrožih redova u Katoličkoj crkvi – ne jedu meso i žive bez telefona, interneta i televizije. Stroga religiozna načela, čvrsta vjera u Boga, zahtijevala su velika odricanja od brojnih ovozemaljskih zadovoljstava. Ipak trapisti su pronašli način da uživaju u životu, uživajući u jelu i hrani.

Pripremali su izvrsna jela od povrća, a od mlijeka pravili slavni sir Trapist.

Još je jedna velika tajna koju trapisti dobro znaju, a to je pravljenje kraft piva. Trapistička piva su danas najcjenjenija na svijetu, a neka koja se proizvode u Belgiji nalaze se na prvim mjestima najboljih piva na svijetu.

Trapisti su tako ostavili još jedan veliki poklon Banjalučanima, a to je recept za pravljenje piva. Na mjestu nekadašnjeg trapističkog groblja danas se nalazi Banjalučka pivara. Tamo se danas proizvodi pivo Nektar, i to prema posebnom receptu koji se primjenjuje još od 1873. godine.

U banjalučkoj opatiji Marija Zvijezda danas žive samo časna braća Zvonko i Tomislav – posljednji pripadnici ovog monaškog reda u Jugoistočnoj Evropi. Pokrenuli su i proizvodnju sira trapist, koji se priprema po tajnoj recepturi, čiji se sadržaj prenosi isključivo usmeno.

Žive pod geslom Ora et labora, Deus adest sine mora – Moli se i radi, bog odmah pomaže.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu