Tako svoju priču počinje Deni Šuhman (40), koji je svoje iskustvo opisao za britanski “Telegraf”. Kako kaže, nakon uporne temperature i suvog kašlja, uslijedio je period kada je teško disao.
Kada bih ustao da odem do toaleta, osjećao sam se kao da mi je u toku ronjenja neko oduzeo bocu sa kiseonikom. Borio sam se za vazduh. Na kraju sam završio u bolnici gdje sam dobio kiseonik kako bi mi pomogao da dišem. Mojoj ženi Ani i meni na kraj pameti nije padalo da bi korona virus ovako mogao da utiče na našu porodicu. Ja sam zdrav 40-godišnjak, redovno fizički aktivan. Ana je lični trener i nutricionista. Bili smo uvjereni da, čak i ukoliko se zarazimo, da nije ništa strašno. Mladi smo i u dobroj formi. Naravno, poštovali smo sve mjere društvenog distanciranja. Ja sam radio od kuće, budući da sam IT stručnjak, prenosi Žena Blic.
I don’t want to talk too soon but Dani Schuchman turned a huge corner today. He was able to sit up in a chair and even…
Posted by Anna Schuchman PT on Tuesday, March 24, 2020
Petnaestog marta pojavili su se prvi simptomi, a 18. sam već bio u bolnici. Bilo je zastrašujuće. Tijelo mi je bilo slabo zbog borbe sa virusom a osjećao sam se nevjerovatno teško zbog nedostatka kiseonika. Nedjelju dana sam nosio masku koja mi je pokrivala nos i usta, kako bih mogao da dišem. Drugačije je od cjevčica koje vam idu u nos. Ova maska ubacuje vazduh u pluća sa svakim udahom, pomažući plućima kada se gušite. U jednom trenutku, moj nivo kiseonika spao je ispod 93 SpO2, a normalno stanje je između 95 i 100. Primijetio sam da mi je po pravilu popodne teže da dišem.
Stanje mi se pogoršalo kada sam primljen u bolnicu. Temperatura je rasla a disanje bilo sve teže. Prvih par dana bilo je čupavo, ali ne sjećam se da mi je palo na pamet da ću umrijeti. Vjerujem da je to dijelom i zato što nisam bio potpuno svjestan. U toku moja prva četiri dana u bolnici, stalno sam gubio svijest i dolazio sebi, dijelom od lijekova a dijelom od umora. Kada sam bio pri svijesti, trudio sam se da budem pozitivan i mislim na Anu i naše četvoro djece (16, 13, 10 i 6 godina).
Snimak pluća pokazao je da imam upalu, koju su mi liječili antibioticima. Zdravstveno stanje mi je variralo. U jednom trenutku, kada mi je nivo kiseonika bio niži od 92, ljekari su razmatrali da me stave na respirator. Međutim, na svu sreću sam bio dovoljno jak da izbjegnem intubaciju.
Zavalan sam što sam se razbolio rano, dok bolnice još nisu preplavljene. To znači da sam imao dobru njegu i da je osoblje još uvijek u poziciji da može da se posveti svakom pacijentu.
That’s it, I did it! Through the cold, wind and relentless rain, I made it across the finish line of the Prudential 100….
Posted by Dani Schuchman on Sunday, July 29, 2018
Poslije nekih pet dana, konačno sam imao snage da pozovem porodicu. Prije toga, svako kuckanje poruka mi je bio nevjerovatan napor. Moja žena bila je van sebe od brige. Ja sam bio izolovan a teško je dolazila do ljekara kako bi saznala nešto o meni. Srećni smo što sam konačno kući. Djeca nisu u potpunosti shvatila šta se desilo, ali jasno im je da se desilo nešto.
I dalje se oporavljam, ali ide bolje. Sada već mogu da hodam i po četiri kilometra, mogu da pomognem u kućnim poslovima i da radim domaći sa djecom. Prvih par dana kod kuće, nisam mogao ni da se popnem uz stepenice. I dalje kašljucam, ali bolje je iz dana u dan. Da sam stariji, vjerovatno bi i oporavak išao mnogo teže. Presrećan sam što je sve iza mene i što ću uskoro moći da se vratim normalnom životu – zaključuje na kraju Deni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu