Oblaci koji izgledaju kao da je po nas stigao smak svijeta, vjetar koji do zemlje povija ili iz zemlje izvaljuje stabla, uništava krovove i usjeve, gromovi koji paraju nebo i udaraju gdje niko ne može da predvidi, kiša od koje se doslovno ne vidi prst pred okom, led veličine oraha ili breskve koji je stukao sve pod sobom.
Svemu tome svjedočimo ovih dana, zazivamo Boga (ili ko u šta vjeruje), u panici i šokirani gledamo kroz prozore i brže bolje se sklanjamo od njih. Jer, kažu stari, hoće grom da udari ako stojiš na prozoru.
Uništena imanja, njive, plastenici, ambari i kuće, povrijeđeni i, na žalost, poginuli od siline odozgo koja se sručila dolje.
Opasno vrijeme danima nam prijeti, uznemirava i plaši. Meteorolozi stručno objasne šta nas čeka, a pojedini mediji do te mjere zastrašuju, da, otprilike, najbolje da se sada izljubimo i sa svima pozdravimo, jer eto ga kraj.
Kako rekoše oni mnogo učeniji od većine nas, ovo se zove „superćelijska oluja“ i ustvari je olujni sistem koji na svom putu non-stop stvara nove oluje i onda dolazi do jakih nepogoda u vidu olujnog vetra, grada, pljuskova.
Kažu da se ova oluja kod nas javlja ljeti i uvijek traži specifične uslove. Ne može nastati bilo kada i bilo gdje; traži poklapanje mnogo faktora i tako će biti i ubuduće.
Vjerovarali u klimatske promjene ili HAARP sistem, izvjesno je da se moramo spremiti na život sa žestokim olujama. Pokušati najbolje da zaštitimo sebe, one koje volimo i ono što posjedujemo. Jer nemoćni smo. I mali.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu