Prije samo pola godine niko nije ni slutio da će biti sasvim normalno da specijalna policija rastjeruje svatove i da će biti nepoželjno ili čak zabranjeno da izjavljujemo saučešće.
Epidemiološke mjere širom svijeta zaista djeluju okrutno. Ne preporučuje se dijeljenje radosti i tuge, već samo individualno i u krugu porodice. Nije dozvoljeno „srdačno“ pokazivanje emocija, i to traje mjesecima. Što je još gore, neizvesno je kada će sve to da prođe.
Zdravlje jeste na prvom mjestu, ali to podrazumijeva i mentalno zdravlje, koje je u potpunosti zapostavljeno. Ljudski duh mogao se pokušati očuvati s kulturnim događajima, koji kod nas baš i nisu nešto organizovani iako je dozvoljeno pod određenim uslovima. Pa, nijedan događaj ovog ljeta nije bio na Kastelu. A moglo je. Dozvoljeno je. Zbog čega je problem bio organizovati gledanje filma na Kastelu pred 50 ljudi? Ili, bilo kakav koncert na kojem bi ljudi sjedili? Ili književne večeri? Ili bilo kakav događaj u ovom nevjerovatnom vremenu pandemije zbog koje imamo bezbroj ograničenja.
Umjesto da smo imali takve događaje, koje smo mogli promovisati kao pozitivne primjere okupljanja ljudi bez rizičnog ponašanja, do izražaja je došlo nepoštivanje propisanih mjera. Organizovane su kojekave žurke po privatnim imanjima, u iznajmljenim vikendicama, s plaćenim muzičarima. Mnoge žurke je prekidala policija, dok su nadležni svaki dan galamili da se prestane s takvim okupljanjima, jer predstavljaju izvore zaraze.
Ali, treba da gledamo u budućnost i da budemo optimistični. Krenula je škola, pokažimo da se bez velikog rizika može organizovati i nastava.
Život mora da teče, ne možemo ga zaustaviti. Ali, baš svi moramo da budemo odgovorni. To je valjda svima jasno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu