Iz godine u godinu, saobraćajne nesreće u Srpskoj ugase bar stotinu duša. Stotinu ljudskih sudbina, i to najčešće mladih, bude prekinuto zbog brze vožnje, alkohola, nepažnje, tipkanja po telefonu.
Posebno boli kada u saobraćaju nastradaju djeca, ni kriva, ni dužna što su svi oko njih neodgovorni. Možda ih vozi pijani otac, možda nisu zavezani u sjedištu ili ih je na ulici pokosio neoprezni vozač.
Više od dvije hiljade ljudi, vozača, pješaka, udes preživi uz brojne povrede i potresne slike.
Ipak, na kraju godine sve ove tužne priče završe samo kao statistika, u nekom biltenu ili novinarskom tekstu. Ni razne akcije, kampanje, kazne, nisu doprinijele da se situacija u saobraćaju poboljša, nismo probudili svijest vozača da paze podjednako i sebe i druge.
Svake godine u Srpskoj izbrojimo 10.000 saobraćajki, bar 27 dnevno i ova crna lista nimalo se ne smanjuje. Zašto je to tako?
Vozimo automobile stare po 15 godina, loše su nam ulice, ali se ne libimo da potegnemo gas. Istovremeno, mladi za volanom i na pješačkom prelazu ne ispuštaju mobilni iz ruke.
Dokazano je već da puko kažnjavanje ne daje bogzna kakve rezultate. Podmitićete policajca, zovnuti uticajnog rođaka ili, u krajnjem slučaju, iskoristiti pravo da platite samo polovinu kazne, u prvih sedam dana.
Stručnjaci upozoravaju i da je manje važno ko je kriv za udes; energiju i resurse treba preusmjeriti na dobro projektovanje i održavanje puteva, znači preduzeti sve mjere da do nezgode ne dođe.
Jedna od tih mjera su i redovne kampanje, naročito među srednjoškolcima i studentima, i to upravo ovakve u kojima učestvuju članovi Udruženja žrtava saobraćajnih nezgoda „Step”, a koji đacima u Srpskoj iz prve ruke pričaju kako im se život preokrenuo nakon udesa.
Ako vas ni to ne može ubijediti da smanjite gas i mislite na vrijednost života, sjetite se bar da nećete moći biti ministar ako skrivite nesreću.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu