Početkom mjeseca Srbiju je potresao još jedan užasan zločin, još jedno dijete ubilo je dijete. U Niškoj Banji je 5. oktobra dječak (13) ubio svog vršnjaka (13) i najboljeg druga u porodičnoj kući. Povod je bila bezazlena dječja svađa, ali je onda maloljetni ubica dohvatio nož i izbo druga na smrt.
Takođe, policajci su u Preševu 16. oktobra uhapsili maloljetnika zbog pokušaja ubistva. On je osumnjičen da je poslije svađe potegao nož na vršnjaka i ubo ga jednom u grudi i dva puta u leđa. Napad nožem je uslijedio poslije tuče u kojoj je učestvovalo pet osoba.
Uz to, krajem septembra u Gradskoj ulici u Novom Pazaru, jednoj od centralnih ulica, za sada maskirani napadač ušao je u ugostiteljski objekat i nožem ubo mladića H. R. u vrat i grudi.
Skoro da ne prođe dan, a da ne stigne vijest o obračunima noževima. Često su to maloljetnici, čak i djeca, koja bez mnogo razmišljanja i bez pravog povoda potežu sječiva. Problem je ogroman, broj žrtava raste, a postavlja se pitanje šta uraditi u naizgled jasnoj ali prilično komplikovanoj situaciji? Policiji su ovlašćenja u tom slučaju vrlo ograničena, makar dok se ne desi nešto strašno.
– Treba znati jednu činjenicu – ne ubija oružje, ubija čovjek. Nevjerovatno zvuči podatak, ali najmanje ubistava smo imali do devedesetih, kada su u tadašnjoj državi, Jugoslaviji bili najliberalniji zakoni o posjedovanju oružja. Ova akcija države prilikom koje je oduzeto vatreno oružje, neće imati prevelike rezultate, jer su oružje predali samo oni koji su to htjeli, kojima je to bio višak ili zbog poreza i koji ga, najvjerovatnije ne bi ni upotrebili – objašnjava Branko Bogdanović, stručnjak za oružje.
Prevencija važnija od represije
U Srbiji je i ranije najviše ubistava počinjeno hladnim oružjem, ali najčešće su to bili slučajevi porodičnog nasilja ili komšijskih tuča, kada bi ljudi dohvatili prvu stvar koja im se nađe pri ruci, a to su bili nož ili sjekira. Problem je što sada mnogo mladih u grad kreće naoružana noževima.
– Oružje je manji dio problema. Ako tako gledate i kamen i motka mogu biti smrtonosno oružje. Nož je nešto što svako domaćinstvo ima, nema ograničenja prilikom kupovine, mogu ga kupiti i mladi, pa i djeca. Veći problem je u porodičnom vaspitanju, odnosima među ljudima, u školi, u opštoj klimi naselja. Represija tu ne daje željene rezultate, mnogo je važna prevencija. Treba raditi na obrazovanju i vaspitanju djece – objašnjava Bogdanović.
Po njegovim riječima pojačana kontrola od strane roditelja ne može sama da daje rezultate. Savjeti da roditelji pretresaju odjeću djeci su, po njegovom mišljenju pogrešni, jer ako zaista žele, tinejdžeri će oružje sakriti van stana i uzeće ga kada izađu napolje, piše Nova.
Kazna ili opomena
Po riječima sagovornika iz MUP Srbije, nošenje hladnog oružja se sankcioniše kao prekršaj. Predmet se oduzima i podnosi se krivična prijava.
– Ukoliko je prekršilac mlađi od 14 godina, on ne može da bude prekršajno gonjen. Ukoliko je u pitanju maloljetnik, protiv njega će biti pokrenut postupak. Kaznu će platiti roditelj, usvojitelj, hranitelj ili druga osoba koja je nosilac staranja, a kazna iznosi od 20.000 do 150.000 dinara (od 330 do 2.500 KM). Maloljetnicima se najčešće u tom slučaju izriču mjere ukora ili pojačanog nadzora – objašnjava ovaj policajac.
Nije rijedak slučaj da policajci samo oduzmu oružje jer znaju da počinioci neće snositi posljedice. Ipak, ukoliko počine krivično djelo hladnim oružjem, nekoga povrede ili ubiju, na njih se primjenjuju odgovarajući članovi Krivičnog zakonika, ali je onda kasno i za žrtvu i za počinioca,
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu