Ja znam da za mene govore svašta i da me nazivaju svakojako… ali neka znaju da sam svuda svršavao posao za koji sam bio poslan, pa ću svršiti i ovdje. I neću otići odavde dok od njih ne napravim ili dobre i vjerne sultanove podanike, ili grobne humke po Bosni i Hercegovini. A neću ni dangubiti. Za mjesec-dva vidjećete da sam istinu govorio danas ovdje, ali biće bolje po onog koji već sada povjeruje mojim riječima. Ja nemam ništa drugo da vam kažem, ako vi nemate štogod meni, besjedio je on.
Porijeklom Srbin iz Like
Iza ovih zastrašujućih riječi glavnog junaka u Andrićevom romanu krije se stvarna istorijska ličnost. Omer-paša Latas bio je porijeklom Srbin iz Like, rođen 24. septembra 1806. u Janji Gori, kod Plaškog kao Mihailo Mića Latas. Bio je sin oficira austrijske vojske, a u Gospiću je završio kadetsku školu i postao kadet-narednik.
Kada je 1827. godine optužen da je ukrao novac iz četne blagajne, prebjegao je u Bosnu i Hercegovinu. Ubrzo dospijeva u Carigrad i postaje učitelj crtanja prestolonasljednika Abdula Medžida i uz njegovu pomoć pristupa osmanlijskoj vojsci, u kojoj već 1838. godine dobija čin pukovnika. Kada je godinu dana kasnije Medžid stupio na presto, Mihailo Latas postaje paša. Kasnije, Omer-paša Mića Latas postaje jedan je od najmlađih „mušira“, odnosno maršala u istoriji turske armije, piše p-portal.
Kažu, bio je brutalan i efikasan; proslavio se gašenjem pobuna u Siriji, Albaniji i Kurdistanu i okupacijom Dunavske kneževine (današnje sjeverne i južne Rumunije). U Bosni je Omer-paša Latas ostao upamćen, otuda Andriću i inspiracija za roman, jer je zatro ustanak bosanskog begovata. Likvidirao je više od 1.500 najuglednijih aga i begova u Bosni i Hercegovini, neke je zatvorio, a njih 400 poslao okovane u Carigrad. Kažu da je od te njegove akcije nastala izreka: „I mirna Bosna“.
Drugo lice Omer-paše Latasa
Andrić, naravno literarno, ali s dobrom dozom poznavanja odnosa i mentaliteta na Balkanu, opisuje i drugo lice Omer-paše Latasa: „Blag na riječi, sladak i živahan, uvijao se oko običnih ljudi i promicao između njih. Bilo je očigledno da fizički uživa u svojoj nadmoćnoj igri, u onom što može da im kaže i, još više, u onom što neće da kaže, a što misli u sebi. Razgovarao je sa pojedincima, nasmijano, ljubazno, nekako rođački povjerljivo. Uvjeravao ih je u carsku blagonaklonost, kao i u svoju dobru volju.“
Za slavensku raju Omer-paša Latas je bio poturica, a nezadovoljni lokalni begovi i age za njega su govorili: „Eh, beli, nema na njemu za dram Turčina!“
Kako kaže Andrić, Omer-paša Latas je bio čovjek nasmijane, svirepe bezočnosti, „krvnik svih ustanaka u Turskoj“. Uništio bi 1853. i Crnu Goru da to nisu spriječile Austrija i Rusija. Te iste godine u Krimskom ratu bio je zapovjednik turske vojske na dunavskoj liniji i dobio titulu „serdar ekrem“ ili veliki vojskovođa. Potom je s engleskim i francuskim saveznicima učestvovao u opsadi tvrđave Sevastopolj, a gušio je i ustanke po Mezopotamiji.
Takva je bila i Omer-pašina vojska. O njoj Andrić piše kao o „čitavom jednom odredu stranaca, hrišćana ili Jevreja, koji nose nizamske uniforme i imaju muslimanska imena, ali su nevjernici i podmukli neprijatelji svega što je muslimansko. Taj stranački odred nazvan je murtat-tabor (tabor izdajica). A što je glavno i najteže, na čelu cjelokupne vojske, koja je došla da Bosnu kažnjava i umiruje, stajao je komandant koji je i sam prebjeg i poturica, glavni i najveći murtatin.“
“Ja sam vazda bio i ostao samo Srbin”
Slijedi nešto kao veliki preokret. Jedan od posljednjih zapisa o Omer-paši sastavio je Jovan Đ. Avakumović, pravnik i političar, koji je bio predsjednik vlade Srbije 1892. i 1903. godine i koji se još kao student sa svojim prijateljima susreo i razgovarao s Omer-pašom u Parizu 1865. godine na izložbi francuskih ratnih trofeja.
Zapis tog razgovora čuva se u Biblioteci Istorijskog instituta Crne Gore u Podgorici. U jednom dijelu tog zapisa Omer-paša kaže: „Ne gledajte me, djeco, kao tuđina, što znate da sam turski paša. Ja sam vazda bio i ostao samo Srbin. Uvijek sam disao, pa i sada, kao maršal turske carevine, dišem samo srpskim duhom, gajim i njegujem samo srpska osjećanja. Kao glavni turski vojskovođa salomio sam, upropastio, i okovane teškim gvožđem i sindžirima u Carigrad poslao bosanske i hercegovačke begove i spahije, poturčenjake i izdajice srpstva. Moje je srce tada kucalo radosno, jer sam znao da time služim srpstvu, kome i sam pripadam.“
Omer-paša Latas je umro na današnji dan, 18. aprila 1871. u Carigradu.
Ostali događaji na današnji dan
1867. – Turci predali ključeve Beograda srpskom knezu Mihailu Obrenoviću, što je bio završni čin u dugom procesu političkog oslobađanja Srbije od turske vlasti. U prisustvu srpskih i turskih izaslanika pročitan je carski ferman na srpskom i turskom jeziku, na bedem je podignuta srpska zastava i ispaljena salva iz 21 topa, a posljednji turski zapovjednik, Riza paša, predao je ključeve knezu Mihailu, koji je potom trijumfalno ujahao u Kalemegdansku tvrđavu;
1874. – Rođena Ivana Brlić-Mažuranić, hrvatska književnica;
1909. – U Vatikanu, beatifikovana francuska heroina iz 15. veka Žana D'Ark – Jovanka Orleanka. Kanonizovana je 1920;
1946. – SAD priznale Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju pod vođstvom Josipa Broza Tita;
1955. – Umro njemački fizičar jevrejskog porijekla Albert Ajnštajn, najistaknutiji teoretičar novije epohe u fizici, tvorac teorije relativiteta, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1921;
1980. – Južna Rodezija je pod nazivom Zimbabve postala 50. nezavisna zemlja Afrike. Na dvogodišnjicu sticanja nezavisnosti, glavni grad Solzberi preimenovan je u Harare;
2004. – U Evropskoj uniji na snagu stupio zakon o obaveznom označavanju genetski promijenjenih namirnica, te onih što sadrže ili su pripremljene od genetski promijenjenih organizama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu