Kultura

Istorija starogradske muzike kroz pjesme (13): Fijakerist (VIDEO)

Pjesnik i glumac Velimir Velja Subotić (1925-2013) napisao je pjesmu "Fijakerist" u čast legendarnog fijakeriste Jagre.

FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Jagra je imao vjernog konja Riđana, koji ga je uvijek čekao ispred hotela “Kasina” u Somboru kako bi pokupio i razvezao putnike.

Fijakerista je imao veliku strast prema kocki i piću, ali nikada nije ostavio putnike bez prevoza. Lokalni gosti bi ga zatekli kako se kocka za zelenim stolom, dobrano pijan, i zamolili ga da ih prebaci na određeno mjesto fijakerom. Jagra bi ih tada uputio u fijaker i rekao: “Samo vi sjedite, te se odvezite gdje ste naumili, a Riđan će se sam vratiti”!

Velja Subotić je bio veoma dobar prijatelj sa Jagrom, a u razgovoru s Jovom Paripovićem otkrio je kako je napisao pjesmu.

– Bilo je to s kraja sedamdesetih godina. Vrać'o sam se vozom iz rodnog Silbaša. Ta, znao sam, lako ću stići do kuće, čeka mene na stanici fijakerist Jagra, koji vazda radi noćnu smjenu. Što li se te noći kartao i toliko pio nikad mi nije rekao. Doduše, nije mu bilo prvi put. Da li je na kartama gubio il’ dobij'o, ne znadem. Al’ nekako bi čudno tužan, te nevoljan napustit kafanu. “Id'te vas dvojica. Okreni fijaker kad stigneš, a Riđan se zna sam vratiti. I ne zamjeri mi što ne idem s vama, teška tuga mi na srce legla. Ni ne pitaj me šta mi je, neću ti znati kasti.” I tako, te noći Riđan je radio sam, bez gazde. Srce mi se steglo, a suze potekoše kada sam zabatova somborskim sokacima. Kanda on žuri da izvrši naređeno, pa se vraća Jagri da ne bude sam u svom bolu. Eh, što ja volem konje! Kad sam bio deran mislio sam da je svaki konj moj, i u duši sam im imena nadev'o ja. Oni su istorija, oni su istina svakog od nas ko je ikada koračao somborskim sokacima. Bože, Bože, što li ljudi ne znaju voljeti k'o konji, ili psi? Iskočim iz fijakera, a Riđan stvarno ode sam niz sokak. Mor'o sam te noći napisati pjesmu o njima dvojici. Mor'o! Ali, moje omiljeno mjesto za pisanje bi zauzeto. To ti je onaj astal u kujni. Sve sam svoje tu napis'o. Mog'o sam imati radnu sobu, al’ nisam ‘teo. Djecu, nažalost, nisam imao. Doživotna uspomena na mučenje strujom u logoru. Al’, ne bih ja sad o tome. Pročitam stihove ženi Veri, a ona će: “Veljo moj, ljepšu napis'o nisi!” Eee, kakva li bi to tek pjesma bila da mi je cijeli astal bio slobodan – ispričao je Velja Subotić.

Velja je kao glumac bio prosto obožavan u Somboru; posebno su ga mnogi voljeli zbog stihova o Jagri. Fijakerista Jagra je umro prije nego što je pjesma o njemu postala slavna. Njegove kočije i Riđana su prodali, te od tog novca sahranili Jagru.

Na stihove Velje Subotića kompoziciju je napisao Sava Vukosavljev, koji je iza sebe ostavio oko 50 orginalnih kompozicija.

“Fijakerista” je postala legendarna nakon što ju je otpevao veoma popularni pjevač Živan Milić. Aranžman za pjesmu je uradio Janika Balaž. Numera je prvi put izvedena na muzičkom festivalu u Osijeku, gdje je dobila je sve nagrade.

O Živanu Miliću je književnik Momo Kapor svojevremeno zapisao sljedeće:

“Živan Milić je posljednji trubadur i čuvar jedne muzičke tradicije, po kojoj je lagano popadalo lišće zaborava. Njegov baršunasti glas poklanja nam godinama sjetnu poeziju starih muzičkih spomenara, zaboravljenih po tavanima i komodama građanskih kuća s kraja devetnaestog vijeka. Taj glas ima sposobnost da nam povrati izgubljeno vrijeme; dok slušamo njegove ploče, ispod naših prozora prestaje da tutnji, grmi i zviždi moderno vrijeme – ponovo smo u sjenci procvjetalih lipa, za stolovima malih kafana, gdje se lagano pilo ohlađeno bijelo vino, sa žirado šeširom zabačenim na zatiljak…

Ovaj pjevač se još uvijek hrabro odupire muzičkim modama koje nas povremeno plave; on još nije podlegao masovnoj histeriji muzike zgodne da se sluša u ritmu gume za žvakanje; tiho i nenametljivo, nekako po strani gužve muzičkih magazina i top-lista, on njeguje svoj sopstveni stil pjevanja za svoju dušu, otkrivajući prave male dragocjenosti iz već požutjelih notnih stranica muzičkih albuma. U njegovom glasu ima mnogo nostalgije za starim vremenima, i mnogo razumijevanja – koje se ne može drukčije ‘naučiti’ sem uz duga sjedenja kod ‘Tri šešira’! Živan Milić je pozajmio svoju ljubav i svoj glas tom dalekom vremenu i dok njegov glas treperi u polutami nekog nedjeljnog popodneva, zatvoren u staru sobu koja miriše na dunje i bosiljak, pomišljam na to kako je dobro što postoji jedan ovakav pjevač, čije ploče su spremne da sačuvaju od zaborava naše sentimentalno vaspitanje”.

Reklo bi se tako da su se u pjesmi “Fijakerist” zahvaljujući čudesnoj sudbini fijakeriste Jagre i njegovog konja Riđana, ujedinile izuzetne umjetničke sudbine pjesnika Velje Subotića, kompozitora Save Vukosavljeva, aranžera Janike Balaža i pjevača Živana Milića.

Fijakerist

Najboljem fijakeristi na svetu, u Somboru,

Pokojnom Jagri u spomen.

Molim vas nemojte, nemojte, ne psujte

Molim vas, nije fer

Večeras nemojte, o samo večeras

Ne psujte fijaker

Pa i voz ponekad, o svaki voz ponekad

Pokvari vozni red

Što ne bi fijaker taj stari fijaker

Kog vozi čiča sed

Danas je godina, baš ove večeri