Mislim da to ima veze s tim kakav odnos ima čovjek prema sebi generalno i svom tijelu. Ono što se negdje potencira u medijima jeste teror mladosti – da svi moramo da budemo mladi, lijepi, bez celulita. Imamo sliku koju nam vještačka inteligencija ili mi zapravo šaljemo kroz razne društvene mreže o savršenosti. Ako nismo savršeni fizički, onda smo neprihvatljive, a to je pogotovo izraženo u profesijama koje su javne prirode kao što su glumice, voditeljke, javne ličnosti uopšte. Očekuje se da budu savršene što je naravno nemoguće – započinje priču Paulina Manov i ističe koliko je fizički izgled preduslov za dobijanje uloga.
– Jeste teže nama glumicama da postignemo to. Vas neko, ko vas bira za ulogu, prvenstveno vas bira kroz vaš izgled, pogotovo na filmu. Presudno je kako izgledate, a nekih 70 do 80 posto čini vaš izgled, pa se neko opredijeli za vas, ali zavisi šta taj neko traži jer ima uloga koje nisu savršene. To je kod nas glumica dobro jer igramo obične žene koje su nesavršene, pa u tom smislu ne moramo stalno biti savršene, ali generalno je ono što se traži – kaže.
Paulina Manov se dugo borila i sa viškom kilograma poslije rođenja prvog djeteta, prenosi Blic.
– Nisam bila svjesna kako se moje tijelo promijenilo i u kojoj mjeri. Do suočenja sa tim novim tijelom se desilo dok sam šetala bebu u kolicima. I tako sam prolazila pored jednog izloga i tako sam vidjela jednu veliku ženu kako prolazi paralelno sa mnom i vratila sam se nazad da vidim. Kada sam vidjela, nisam mogla da razumijem da sam to ja. Osjećala sam kao da se oko mene obmotala još jedna osoba i kako se ja okrenem na jednu stranu, ona ide na drugu. Osjećala sam kao da ja nisam ona koja sam bila, nisam ni ona koja sam sad već treba da postanem neka treća. Tada sam se suočila sa sobom, izašla sam sebi na crtu i rekla “Šta je bilo debela, šta ćemo sad da radimo?”, a ona mi je rekla “Pa šta nema veze, debela si, kakve veze ima, mekana si bebi”. Onda sam je pitala “Ali kako ćemo mi da glumimo, ne mogu sa ovim tijelom ništa, ne poznajem ga, ne poznajem sebe više” i tada sam ušla u borbu sa sobom i to je trajalo 19 mjeseci. Znamo svi kako se mršavi, nije to čarobna pilula, mora da se redukuje ishrana, vježbanje i dolazi se do rezultata. Poenta je u motivaciji, odnosno koji vam je motiv da uđete u tako nešto. Meni je motiv bio jak, a to je hoću li više biti glumica ili ne, tad sam shvatila da je to dio mog identiteta. Mislila sam ako ne budem glumila da ću izgubiti dio sebe. Tada sam se sa sobom sudarila i krenula u stvarno nešto veoma teško – iskreno je odgovorila Paulina.
Glumica je pričala da ima problem sa disleksijom.
– Nije to nešto što sam htjela da istaknem, do toga je slučajno došlo. Mnoge moje kolege imaju ali se ispostavilo da je to jedna jako važna tema. Ljudima je potreban takav primjer, da i neka poznata ličnost ima disleksiju, da ima poteškoća sa čitanjem ali da je moguće da uči, bude uspješan, da završi fakultet i škole – kaže Paulina.
– Bila sam na snimanju kada prišao mi je jedan čovjek koji je tu nešto pomagao i rekao mi je “Ja znam ko ste vi, moja kćerka ima disleksiju kao vi. Otišli smo kod logopeda koji me je pitao da li znam ko ste vi, ja sam znao ona nije. Objasnio sam da postoji jedna glumica koja kao i ti ima disleksiju ali koja je uspjela da se nosi i živi, radi, budi uspješna, ako može ona možeš i ti”. Kćerka od tog čovjeka sada završava fakultet i tada sam shvatila da uloga javnih ličnosti da govorimo o takvim stvarima, poteškoćama koje imamo daje im primjer i motivaciju da ako sam ja mogla moći će i neko drugi. Bitna je motivacija, trud i rad i ono što želite da postignete. To ništa nije nepremostivo, postoje tehnike i njima je potrebnije da rade više nego ostali. Taj rad donosi nov visoki sjaj vašem radu jer vi ste taj tekst morali mnogo detaljnije da obradite nego neko drugi i samim tim dobijate sjaj koji drugi nemaju – daje podršku Paulina svojim primjerom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu