Vjerovatno nema osobe koje ne zna nekoga da je spakovao kofere i otišao ili to namjerava.
Prema procjenama demografa Steve Pašalića, Republika Srpska je 2013. godine imala 1.228.423 stanovnika. Samo 11 godina kasnije, taj broj je pao na 995.107. To je gubitak od skoro četvrt miliona ljudi.
Podatke ima i Republički zavod za statistuku. Srpska je 2013. godina brojala 1.171.179 ljudi, a danas 1.110.496. Kojim brojkama vjerovati? Kojoj god, stvarna šteta je velika. Prazne kuće, škole bez prvačića.
Sociolog Mirjana Čeko objašnjava da odlazak iz Srpske nije hir, već ozbiljan društveni problem decenijama neriješen.
-To nije privatna odluka pojedinca ili porodice, to je kolektivni izraz nepovjerenja u mogućnost društva da se razvija, da ponudi predvidivu budućnost i da funkcioniše na principima pravde i jednakih šansi. Građani odlaze zato što ne vjeruju da se ovdje stvari mogu mijenjati. Nisu motivisani samo razlikom u platama već i osjećajem institucionalne nesigurnosti i društvene stagnacije. Sistem koji ne pruža prostor za lični razvoj, koji obeshrabruje inicijative i nagrađuje podobnost umjesto stručnosti, zapravo šalje poruku da je odlazak racionalan izbor – kaže ona za Srpskainfo.
A otišli su ili namjeravaju i studenti, mladi stručnjaci, medicinari, IT-jevci, vozači, zanatlije, porodični ljudi… Čeko ističe kako mladi i obrazovani prvi napuštaju zajednicu i to ima ozbiljne posljedice na smanjenje demografskog i ekonomskog kapaciteta, kao i na slabljenje socijalne kohezije.
-Društvo koje sistematski gubi najobrazovaniji i najproduktivniji dio stanovništva ulazi u začarani krug ekonomske i kulturne marginalizacije. I oni koji su ostvarili osnovne ciljeve odnosno posao, stan i porodicu, nisu imuni na ideju odlaska. Razlog nije isključivo materijalni interes. U savremenom društvu ljudi teže višem kvalitetu života definisanom širim pojmovima sigurnosti, pravne zaštite, kulturne ponude i socijalne pravde. Ne traži se samo pristojna plata, već osjećaj dostojanstva i slobode da se budućnost planira u stabilnom institucionalnom okruženju – poručuje ona.
Možda će zvučati patetično, ali čovjek ne želi samo da preživi, nego da živi. A umjesto pitanja “zašto odlaze” pitajmo “šta im nudimo”.
-Između ostalog, važno je ukazati i na ambivalenciju savremenog čovjeka koji balansira između težnje za sigurnošću i potrebe za slobodom. Kod nas, paradoksalno, nedostaje i jedno i drugo! Rezultat toga su migracije koje pokazuju da građani više nemaju povjerenja u ovo društvo. Ako želimo ozbiljno pristupiti ovom problemu, moramo prevazići retoriku krivice usmjerene na one koji odlaze i umjesto toga postaviti suštinsko pitanje. Šta kao društvo nudimo onima koji bi trebali ostati? Dok ne budemo imali odgovor koji nadilazi minimum potreban za preživljavanje, odlasci će ostati logičan i masovan izbor – objašnjava Čeko.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu