Prije nekoliko dana, profesor iz Banjaluke uhapšen u Bijeljini, kada je, kako je navedeno iz MUP RS, došao na sastanak sa maloljetnom žrtvom, a umjesto nje dočekala ga je policija. Istovremeno, u Trebinju je uhapšen stariji muškarac (71) zbog sumnje da je obljubio tri maloljetne osobe. Ne smijemo zaboraviti ni slučaj u Tuzli gdje je nekoliko policijskih službenika i univerzitetski profesor privedeno zbog sumnje na seksualno iskorištavanje maloljetnica.
Psiholog i sistemski porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić za Srpskainfo upozorava da posljedice seksualnog zlostavljanja ostavljaju duboke i dugotrajne psihološke tragove.
-Djeca često razvijaju osjećaj stida, krivice i straha, iako nisu ni na koji način odgovorna. U kasnijem životu to se može manifestovati kroz teškoće u povjerenju, nisko samopoštovanje, probleme u bliskim odnosima, anksioznost, depresivne simptome ili psihosomatske tegobe. Pravovremena i stručna psihološka podrška od presudne je važnosti za oporavak i vraćanje osjećaja sigurnosti – upozorava Zorićeva.
Kako kaže, posebno zabrinjava činjenica da roditelji često ne povjeruju djeci upravo onda kada zlostavljanje dolazi iz kruga bliskih osoba – rodbine, porodičnih prijatelja, komšija ili autoriteta poput nastavnika i policajaca.
-U tim situacijama odrasli nerijetko biraju poricanje, pokušaj „očuvanja mira“ ili zaštitu ugleda odraslog, umjesto zaštite djeteta. Za dijete, nevjerovanje roditelja često je dodatna trauma, nekada čak i bolnija od samog zlostavljanja, jer šalje poruku da je samo i nezaštićeno – smatra Savanović Zorićeva.
Predatori svjesno biraju pozicije moći i autoriteta
Naglašava da dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da se među osumnjičenima za ova krivična djela sve češće nalaze osobe koje bi po svojoj ulozi trebalo da budu uzor i zaštita djeci.
-Predatori često svjesno biraju pozicije moći i autoriteta jer im one omogućavaju lakši pristup djeci i umanjuju vjerovatnoću da će dijete biti shvaćeno ozbiljno ako progovori. Zbog toga je neophodno da prestanemo idealizovati funkcije i titule, a da počnemo vjerovati djeci – kaže Zorićeva.
Poručuje da je zaštita djece od seksualnih predatora kolektivna odgovornost.
-Ona podrazumijeva jasno reagovanje institucija, dostupne mehanizme prijavljivanja, ali prije svega društvenu kulturu u kojoj je dobrobit djeteta iznad ugleda, autoriteta i „mira u kući“. Kada dijete skupi hrabrost da govori, odrasli moraju biti njegova prva linija zaštite – da ga saslušaju, vjeruju mu i stanu na njegovu stranu. Jer dijete nikada ne smije ostati samo sa svojom istinom – kaže Zorićeva.
Zaštita djece
Zorićeva smatra da zaštita djece na internetu i van njega ne može svesti samo na tehnička rješenja ili policijske akcije.
-Najvažnija zaštita počinje u porodici – u otvorenom odnosu, sigurnoj komunikaciji i jasno postavljenim granicama. Dijete mora znati da ima pravo reći „ne“, da ne snosi krivicu ako mu se neko obrati na neprimjeren način i da uvijek ima odraslu osobu kojoj se može obratiti bez straha od kazne, srama ili osude. Roditelji ne smiju biti pasivni posmatrači digitalnog života svoje djece, već prisutni saveznici koji slušaju, pitaju i uče zajedno s njima – izjavila je Savanović Zorićeva.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.