Prema legendi, drugo lice je bilo opisano kao “đavolji blizanac“ koji se smije dok Edvard plače i šapuće “paklene misli”, što je dodatno produbljivalo misterioznost njegove sudbine.
In 1895, the Boston Post published the tragic tale of Edward Mordrake, a man tormented by a parasitic twin living on the back of his skull. At night, the devil-twin whispered unspeakable evils, keeping Edward awake. 1/9 #inspiration #writing #folklore #ttrpg #rpg #DnD #dnd5e pic.twitter.com/jOKE7MTVtC
— Bart Wynants (@critographer) October 12, 2021
Članak koji je pokrenuo legendu
Decembra 1895. godine “Boston Sunday Post” objavio je članak pod naslovom “Čuda moderne nauke”, u kojem se predstavljaju izvještaji takozvanog “Kraljevskog naučnog društva”. U tekstu su navodno dokumentovani slučajevi “ljudskih nakaza”, uključujući sirenu, ljudskog raka i Edvarda Mordrejka, čovjeka sa dva lica.
Prema Postu, Mordrejk bio je mlad, inteligentan i zgodan plemić, poznat i kao “muzičar rijetkih sposobnosti”. Ipak, uz sve njegove talente dolazila je strašna kletva. Pored normalnog lica, imao je drugo, “odvratno kao đavo”. Ovo lice je navodno posjedovalo zlu inteligenciju i “nasmijavalo se” kada bi Edvard plakao, dok je on sam patio u tišini.
Tortura i tragičan kraj
Legenda kaže da je Edvard čitav život bio mučen prisustvom drugog lica, koje mu je šaptalo o “stvarima o kojima se samo govori u paklu”. Na kraju, ne izdržavši psihički pritisak, oduzeo je sebi život sa 23 godine. U svojoj poruci naredio je da se zlo lice uništi nakon njegove smrti “da ne nastavi svoje užasno šaputanje u mom grobu”. Priča se munjevito širila širom Amerike, a javnost je tražila više detalja o Mordrejku. Čak su i neki medicinski stručnjaci povjerovali u navode.
Godine 1896, američki ljekari Džordž M. Guld i Volter L. Pajl uključili su Mordrejkov slučaj u svoju knjigu “Anomalije i zanimljivosti medicine”, zbirku neobičnih medicinskih fenomena. Iako su bili ugledni oftalmolozi, u ovom slučaju pokazali su se naivnim.
Istina iza mita
Za razliku od fiktivnog profesora Kvirela iz serijala o Hariju Poteru, drugo Edvardovo lice zapravo nije moglo govoriti. Ipak, članci iz tog vremena tvrdili su da se drugo lice može smijati, plakati i proizvoditi “čudne zvuke”. Prva široko rasprostranjena verzija priče potiče iz časopisa “Anomalije i kurioziteti medicine” iz oktobra 1896. godine, gdje se navodi: “Na poleđini glave bilo je još jedno lice, lice prelijepe djevojke.”
Međutim, detaljna analiza “Muzeja obmana” otkrila je da je tekst u medicinskom časopisu zapravo prepisan iz članka “The Boston Sunday Post”, u kojem su istovremeno opisivani i drugi neobični slučajevi – žena polu čovjek, polu krab, ili ogromni pauk. Bez drugih izvora i medicinskih dokaza, zaključuje se da je Edvard Mordrejk vjerovatno plod mašte kolumniste i autora naučne fantastike Čarlsa Lotina Hildreta, koji je bio poznat po brojnim “obmanama” u to vrijeme.
Fotografija lobanje koja se često povezuje sa Mordrejkom zapravo nije originalna – to je skulptura umjetnika Evarta Šindlera, inspirisana legendom. Ovo je potvrdio i portal Iflscience, a prenosi Nacionalna Geografija.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.