Dok je Nina birala najukusniju hranu specijalno samo za mene u Pet centru, neki razni visoki ljudi su se brzo kretali pored mene. Svako bi me je pomazio, jer sam neopisivo lijep i pametan, ne shvatajući da mene to smara i da jedva čekam da vidim moj novi dom. Konačno smo stigli našoj kući.
Imao sam neviđenu sreću (odmah sam to znao) što su me baš Nina i Đura izabrali. Mljac, ogroman stan prepun raznih zanimljivosti. I dobre klope. Pomislio sam, opa sve pripada samo meni, a i glavni sam. To sam vam već rekao.
Ponekad ponavljam, jer ja sam samo pas. Stavili su mi kućicu pored Ninine glave i to me je obradovalo, jer bi me Nina uveče uzimala i položila na stomak. Mada je meni više odgovarala njena glava. Bio sam siguran da joj je kupatilo prepuno mirišljavih šampona, kremica. što ću tek morati da provjerim.
Kakva je ovo smrdljiva krpa kod moje kućice? Možda tu treba da piškim? Zabavlja me kad piškim svuda po stanu i da tako obilježim svoju teritoriju. Bolje tako nego na čistu pelenu ili smrdljivu krpu. Trudim se da ih odmah fasciniram svojom blentavom kreativnošću i smiješnim idejama. Povremeno su odlazili van kuće. Nekada sam zaista bio ljut na njih, jer nikako nisam podnosio da ostanem sam u stanu. Tada sam namjerno piškio na bijele pločice, frižider i na sva njima vidljiva mjesta.
Posebno sam mrzio kada me Nina ostavlja da ide na posao. Bio sam tada najglasniji u soliteru. Vrištao sam moleći je da se vrati kući. Koliko mi je to teško padalo, toliko sam bio i srećan, jer sam mogao sve da njušnem, gricnem, da ne kažem uništim šta god mi padne napamet. Na kakve sam bezobrazne načine sam sve to radio, pisaću vam u nastavku.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.