Dobro sam zapamtio i pamtiću do kraja života. Nina je ščepala ključeve od kola i iznenada negdje otišla sa Đurom. Nešto ozbiljno nije kako treba, ja sam to snažno osećao. Vratila se samo Nina.
Gde li je Đura? Pitao sam se? Nina se jedva kretala, očajna i nije mi posvetila svoje vrijeme. Čuo sam iz razgovora da je Ninin tata otišao na daleki put i neće se vratiti, a da je Đura u bolnici. Harao je opasni virus! Nina je bila neutješno tužna, a ja sam se izlomio glumeći najsmješnijeg klovna kako bih joj odvukao pažnju, ali nije marila.
Morao sam da preduzmem nešto. Uvalio sam svoju guzu u Ninino krilo, njuškao i ljubio je, gurajući moju njuškicu ispod njenog pazuha. Pomislio sam samo da budem blizu nje. Krenula joj je blijeda ruka i mazila me je baš kao prvi put. Trčao sam po stanu, donosio joj lopticu narandžaste boje da je baci.
Jeeee, uspio sam! Razigrala se sa mnom i to je bila velika moja pobjeda, jer sam imao osjećaj da sam je oživio. Vodila me je napolje i jednostavno – bio sam presrećan. Bilo je dosta pasa napolju, raznih, pa i maltezera, ali ja se ipak nisam odvajao od Nine.
Bila je neka kučeća seljanka sa ogromnom mašnom. Pobogu ljudi kako da mi se sviđa? To ni moja baba nije nosila. Poprimio sam istančani ukus za estetiku i modu od moje Nine. Ne sviđa mi se, drugari, ali ona je uporna. Njuška me neprekidno, da neće da me ujede?
Tako odlučim brzo da pobjegnem do ulaza ili da se popnem na klupu kod moje Nine, jer sam tu najsigurniji. Munjevitom brzinom sam pobjegao i najbrži sam, naravno uvijek glavni. Nina se smijala, jer umio sam da je nasmijem do suza.
Moji drugari, ja sam samo pas i sve osjećam i umijem da predvidim neke stvari. Tako sam znao da će Đura izaći iz bolnice i nisam plakao kada je Nina otišla po njega. Stigli su živi i zdravi kući. Prevrnuo sam se na leđa i mlatarao nogama. Onda su me podigli i zagrli smo se svo troje. U nastavku sljedeće moje ludorije.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.