Uganut ili uvrnut zglob: Kako prepoznati da je povreda opasna

Iako zvuče slično, razlika između trenutnog uvrtanja i ozbiljnog uganuća je granica koja određuje da li će oporavak trajati dva dana ili dva mjeseca.

U medicini, termini “uganuće” i “uvrtanje” (uvijanje) zgloba nisu sinonimi, iako ih ljudi u svakodnevnom govoru stalno miješaju.

Medicinska praksa povlači jasnu granicu između načina na koji je došlo do povrede i same dijagnoze: dok je jedno samo opis nespretnog mehaničkog pokreta, drugo predstavlja konkretnu dijagnozu koja podrazumijeva oštećenje vitalnih struktura noge.

Skočni zglob je, zbog svoje specifične funkcije i kompleksnosti, najčešće povređivani zglob donjeg dijela tijela. Da bi se razumjela težina povrede, neophodno je sagledati samu anatomiju ovog dijela noge.

Skočni zglob: Remek-dejlo stabilnosti, ali pod stalnim pritiskom

Skočni zglob je inženjerski podvig prirode koji čine tri kosti:

golenjača (tibija),

tanja kost sa spoljašnje strane (fibula)

i skočna kost (talus), koja povezuje potkoljenicu sa stopalom.

Ove kosti na okupu drže ligamenti – snažne trake tkiva koje zglobu daju neophodnu stabilnost. Takođe, nekoliko mišića i tetiva koji okružuju skočni zglob pomažu da se održi ravnoteža i omogućavaju pomjeranje skočnog zgloba.

– Iako skočni zglob mora da bude dovoljno čvrst da izdrži težinu tijela, on istovremeno mora da ostane izuzetno pokretan radi hodanja, trčanja i skakanja. Upravo ta velika pokretljivost čini ga ranjivim i podložnijim povredama – objašnjava dr Hanter Benet, predavač nauke o vježbanju i sportu na Univerzitetu u Adelaidi, Australija.

– Na primjer, kada se stopalo prilikom doskoka naglo okrene ka unutra, ogromna sila se prenosi na malu površinu spoljašnje strane zgloba, što najčešće dovodi do povrede – dodaje dr Benet.

Uganuće kao dijagnoza: Tri stepena oštećenja

Uganuće je konkretna medicinska dijagnoza i predstavlja oštećenje ligamenata – istezanje ili kidanje ligamenata.

– Uganuće skočnog zgloba se najčešće dešava kada se stopalo uvija ka unutra (poznato kao inverzija ili lateralno uganuće skočnog zgloba) i ligamenti na spoljašnjoj strani skočnog zgloba su oštećeni. Međutim, uganuće skočnog zgloba može da se desi i na druge načine – kaže dr Luis Ingram, predavač fizioterapije na Zdravstvenom fakultetu Univerziteta u Adelaidi.

U medicinskoj praksi uganuća se ocjenjuju na osnovu težine kliničke slike:

Stepen 1: Ligamenti su istegnuti, ali nisu pokidani. Nema vidljivih ruptura, prisutan je blagi otok zgloba i osjetljivost na dodir.

Stepen 2: Ligament je djelimično pokidan. Javljaju se umjeren bol, otok i otežano kretanje.

Stepen 3: Ligament je potpuno pokidan. Prate ga značajan otok, hematomi (modrice), a svaki pokušaj oslanjanja na nogu je izuzetno bolan.

Dakle, uganuće skočnog zgloba se odnosi na oštećenje ligamenata, a lekar postavlja dijagnozu procjenom otoka i lokalizacije bola. U određenim slučajevima neophodan je rendgenski snimak kako bi se isključio prelom kostiju skočnog zgloba.

Uvrtanje zgloba: Opis nezgode, a ne dijagnoza

Za razliku od uganuća, termin “uvrnuti” ili “uvijeni” zglob zapravo nije specifična medicinska dijagnoza. To je širok pojam koji opisuje mehanizam povrede – odnosno, način na koji je do nezgode došlo. Najčešće se odnosi na nespretno okretanje zgloba.

– Ukratko, uvrtanje skočnog zgloba može da se smatra načinom na koji je povreda nastala, a uganuće skočnog zgloba ono što povreda predstavlja. Moguće je uvrnuti zglob bez nastanka uganuća. Na primjer, može da se dogodi nespretan doskok koji prati trenutni, blagi bol, ali bez ikakvog strukturnog oštećenja tkiva – pojašnjava dr Benet, prenosi Blic.

– Ipak, važno je znati da je “uvrtanje” termin koji se koristi i za mnogo teže povrede, uključujući ozbiljne prelome i frakture kostiju, zbog čega svaki incident mora pažljivo da se isprati – ističe dr Benet.