Ovaj dan, koji se u hrišćanskom kalendaru obilježava 6. maja, u narodnoj svijesti predstavlja ključnu tačku preokreta: trenutak kada se zima konačno povlači, a priroda nudi svoju punu snagu i blagodat.
U selima širom regiona, pripreme počinju već u predvečerje praznika. Glavni motiv svih običaja je bilje. Venčići ispleteni od đurđevka i dremovca, koji krase kapije, nisu samo dekoracija; oni su, prema narodnom verovanju, štit koji čuva porodicu od nedaća i doziva berićetnu godinu. Đurđevdan je praznik nade. Većina rituala, poput umivanja vodom u kojoj je prenoćilo vaskršnje jaje i ljekovito bilje, ima za cilj prenošenje životne sile prirode na čovjeka. Crvena boja jajeta simbolizuje zdravlje, dok biljke poput zdravca i drena govore same za sebe kroz svoja imena.
Centralni događaj za mlade ostaje Đurđevdanski uranak. Iako su se vremena promijenila, običaj da se zora dočeka pored rijeke ili u šumi opstaje. Uz pjesmu i druženje, čuvaju se fragmenti prošlosti kada je ovaj dan označavao i „hajdučki sastanak“, odnosno vrijeme kada se odlazilo u goru. Za domaćine, Đurđevdan je i vrijeme za postavljanje bogate trpeze, jer je ovo jedna od najčešćih krsnih slava.
Bez obzira na to da li se slavi religijski ili kroz narodne svetkovine, Đurđevdan ostaje simbol nepobjedive vitalnosti i neraskidive veze čovjeka sa zemljom koja ga hrani, prenosi Telegraf.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.