Magazin

Manji za starije, veći za porodice: Njemački grad usvojio poseban model razmjene stanova

I u Majncu, glavnom gradu pokrajine Rajnland-Pfalc vrijedi pravilo: ko ima krov nad glavom, trudi se da ga zadrži, čak i ako stan više ne odgovara potrebama. Sve manje ljudi se seli u gradu s nešto više od 220.000 stanovnika.

Majnc
FOTO: LAHZEHA/PEXELS

Komunalno stambeno preduzeće Vohnbau Majnc upravlja s oko 11.000 stanova.

– Trenutno se mjesečno otkazuje samo između 45 i 55 stanova – kaže direktor Roman Beker.

Stopa promjene podstanara (o)pala je na ispod šest odsto, što ukazuje na to da je tržište zakupa stanova gotovo potpuno “stalo”.

Pored toga, i u Majncu se gradi premalo novog stambenog prostora, pa su šanse za one koji traže stan sve lošije, piše DW.

Novi stan, stara stanarina

Vohnbau Majnc je zato pokrenuo novi program pod nazivom “Budućnost kod kuće 55+”. Stariji ljudi kojima je potrebno manje prostora, jer su im se djeca u međuvremenu odselila, mijenjaju svoje velike stanove s mladim porodicama.

– Mi smo jedna od rijetkih stambenih firmi u Njemačkoj koja stanarima garantuje da će pri prelasku u manji stan dosadašnja cijena najma (Kaltmiete) ostati ista, a dodatno isplaćujemo i bonus za selidbu u iznosu od 1.500 evra – objašnjava Beker.

Na primjer, četverosoban stan od 85 m² sa stanarinom od 850 € mjesečno može se zamijeniti za dvoiposoban stan od 65 m² s mjesečnom stanarinom 650 €, što donosi godišnju uštedu od 2.400 €.

Osim toga, manje kvadrata znači i manje troškova za grijanje, struju i drugo.

Pročitajte još

Unaprijeđen model

Stambeno komunalno preduzeće iz Majnca je ovim konceptom unaprijedilo raniji model. Pet godina je postojao “Program razmjene stanova za seniore”, ali bez značajnog uspjeha.

Glavni problem bio je što je nakon selidbe iz stana u kojem se dugo živjelo, cijena po kvadratu novog i manjeg stana često bila znatno viša. Zadržavanjem “stare” cijene najma, na primjer u novom malom stanu, može značiti uštedu od nekoliko hiljada evra godišnje.

Pored toga, novi stan se predaje renoviran i s malo ili nimalo barijera. Takođe, ne plaćaju se “duple” stanarine u fazi selidbe niti vrijedi uobičajeni otkazni rok.

Procjenjuje se da bi oko 2.700 stari(ji)h podstanara moglo preseliti u manji prostor, dok na drugoj strani oko 1.000 porodica bezuspješno traži četvorosobne stanove. Preduzeće trenutno kontaktira potencijalne kandidate. Planirano je da projekat za sada traje 24 mjeseca i obuhvati 100 stanova. 

Vohnbau Majnc od ovoga ne profitira u finansijskom smislu.

– To radimo jer kao komunalno preduzeće imamo i socijalni zadatak – dodaje Beker.

Ko “blokira” stambeni prostor?

Rajner Braun je pažljivo proučio model iz Majnca. On je predsjednik Upravnog odbora privatnog instituta Empirika iz Berlina, koje se finansira izradom studija za klijente kao što su banke, osiguravajuća društva, ministarstva i udruženja iz građevinskog sektora.

– Problem u svim atraktivnim velikim gradovima je što su postojeće stanarine, zbog regulacije cijena, daleko ispod stvarne tržišne vrijednosti – kaže Braun.

On kaže da ne ostaju samo seniori u starim stanovima, već i ljudi koji mijenjaju mjesto boravka.

– Oni ne otkazuju stan jer se možda vrate nakon probnog rada u drugom gradu – a tada više ne bi našli ništa pristupačno. Postojeći ugovori su postali neka vrsta vrijednosnih papira čija vrijednost sigurno raste – smatra Braun.

On spominje još jednu grupu koja doprinosi nestašici (pristupačnog) stambenog prostora.

– To su ljudi stariji od 40 godina, često razvedeni, uglavnom urbani intelektualci, koji su u vezi, ali ipak žive odvojeno – objašnjava on.

Takvo domaćinstvo može sebi priuštiti i dva stana ne samo zbog visokih prihoda, već prvenstveno zbog niskih stanarina po stari(ji)m ugovorima. Oboje znaju – u slučaju raskida više ne bi pronašli usporediv stan.

Kriva je politika

Braun u modelu iz Majnca zato ne vidi koncept za budućnost.

– Za sudionike u procesu razmjene se to, naravno, isplati. Ali model se bori samo protiv simptoma, a ne protiv korijena problema – navodi on.

Naprotiv, ako bi se ideja primijenila masovno, nedostajalo bi kapitala za novogradnju ili sanaciju, smatra stručnjak i ističe: “Visoke stanarine kod novih ugovora imaju dva uzroka: visoke troškove i nestašicu. Za oboje su suodgovorni država i komune, jer one postavljaju pravila za gradnju i stalno ih zaoštravaju”.