Trik omekšivač u vodokotliću obišao je pola interneta zato što stvarno radi, kupatilo miriše satima i nema sprejeva svakih pola sata.
Ali cijena tog mirisa nije 100 dinara koliko košta omekšivač, nego mnogo veća, i plaća se tek kad majstor otvori poklopac vodokotlića. Postoji jedan detalj koji većina nas preskoči.
Kako tačno izgleda trik sa omekšivačem u vodokotliću
Uzmete praznu plastičnu flašicu od pola litre, napunite je do pola omekšivačem, ostatak vodom. Poklopac zavrnete čvrsto, pa na njemu iglom ili tanjim ekserom probušite tri do četiri rupice. Flašu stavite uspravno u vodokotlić, sa strane, da ne dodiruje plovak. Pri svakom puštanju vode nivo pada, flašica se malo ljulja i kroz rupice ispusti nekoliko kapi. Miris se drži dobrih par sati, a u malom kupatilu u panelki i duže, jer nema gde da ode.
Zašto majstori za vodovod ovo ne vole?
Omekšivač nije deterdžent. To je gusta emulzija sa silikonskim i masnim komponentama koje su napravljene da se lepe za vlakna, a lepiće se i za gumu. U vodokotliću postoje dve gume koje drže ceo sistem: velika zaptivka na dnu i mala membrana ventila. Omekšivač vremenom omekša i te gume, a onda vodokotlić počne tiho da propušta vodu. Tanka nit vode koja curi u šolju danonoćno peče račun za vodu, a vi to primijetite tek na uplatnici.
Druga stvar je talog. Omekšivač i tvrda beogradska ili novosadska voda prave beličastu sluzavu naslagu po dnu kotlića. Za nekoliko mjeseci taj sloj ume da zaglavi plovak. Zamena kompletne unutrašnjosti vodokotlića kod majstora ide od 3.000 dinara naviše, uz izlazak.
Da li je omekšivač u vodokotliću bezbjedan?
Nije, ako ostaje u kotliću duže vrijeme. Sastojci omekšivača nagrizaju gumene zaptivke i talože se na plovku, što dovodi do curenja vode. Bezbednije je istu smjesu koristiti spolja, bez kontakta sa mehanizmom.
Isti miris, bez flaše u kotliću
Postoji verzija koja daje potpuno isti rezultat, a ništa ne dira. U prskalicu sipajte 100 ml omekšivača i 400 ml vode, dobro promućkajte i time poprskajte unutrašnjost šolje iznad nivoa vode, plus zid iza kotlića. Miris se širi svaki put kad neko pusti vodu i topao vazduh krene naviše. Efekat je isti, a gume ostaju čitave.
Još jedna varijanta, za one koji vole da im kupatilo miriše i kad se niko ne tušira: natopite pola kuhinjske sunđer krpe omekšivačem i zavucite je iza vodokotlića ili na ivicu iza šolje, gde se ne vidi. Traje oko nedelju dana i košta manje od jednog osvježivača.
Šta stvarno smrdi u kupatilu, a nije šolja
Tu većina nas greši. Kad kupatilo zaudara i posle ribanja, krivac obično nije WC šolja nego sifon podnog slivnika, onaj rešetkasti otvor pored tuša. Voda u njemu ispari za nekoliko dana ako se retko tušira, i kanalizacija dobije slobodan prolaz do vašeg nosa. Sipajte pola litra vode u slivnik jednom nedeljno, plus kašiku ulja da uspori isparavanje. To reši devet od deset slučajeva.
Drugi izvor je gumeni prsten između šolje i poda, koji vremenom popusti. Ako miris jača kad je vrućina, a leto na izmaku je pravi test, tu tražite problem. Nijedan omekšivač to ne pokriva, samo maskira, prenosi Krstarica.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.