Iz našeg ugla

Drugoligaši

U bilo kojem sportu, kada neki tim uđe u gubitničku seriju i reda poraz za porazom, prvi stradaju treneri.

Boris Knežević
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Ako se porazi nastave, a smjena trenera ne dovede do pozitivne „šok terapije“, kreće se sa prodajom ili istjerivanjem iz tima loših i nedisciplinovanih igrača koji narušavaju timski duh i atmosferu. Ako ni to ne uspije da preokrene stanje na tabeli, ide selidba u nižerazredni rang takmičenja.

Prelazak u drugu političku ligu, kako stvari stoje, sve je izglednija sudbina za SDS. Nekada najveća politička stranka Srba s ove strane Drine, čije zasluge u odbrani i stvaranju Republike Srpske niko ne može da ospori, već godinama, od izbora do izbora, nalazi se na nizbrdici bez kočnica.

Treneri/predsjednici su se mijenjali, iz tima/stranke su izbacivani ili su, češće, sami odlazili nedisciplinovani igrači, lutalo se sa taktikom i strategijom. Rezultati su, međutim, postajali sve gori i gori.

Pročitajte još

Nije rijedak slučaj da nekadašnji šampioni žestoko posrnu, presele se u Drugu ligu, a zatim se, nakon potpune rekonstrukcije i podmlađivanja tima, vrate u elitni rang takmičenja.

Za SDS bi, možda, bilo najbolje da se odrekne velikih očekivanja u narednih nekoliko izbornih ciklusa. Stalno najavljivanje velikih izbornih pobjeda, nakon kojih su dolazili razočaravajući porazi, ozbiljno su narušili samu izbornu bazu te stranke. Ljudi, jednostavno, ne vole gubitnike.

Umjesto nerealnih očekivanja i nemogućih obećanja, nekada najveća politička partija u Srpskoj trebalo bi, za početak, da utvrdi ko su njeni potencijalni birači, kakav program im nudi, ko su kadrovi u vrhu stranke koji, umjesto da privlače, odbijaju glasače.

To će biti dug i mukotrpan proces, ali sigurno jedini način da SDS za nekoliko godina ne dospije u „beton ligu“.