Kažemo da neko mlati praznu slamu, da smo obrali bostan ili da je neko pao s kruške, a rijetko zastanemo da se zapitamo kako su oni postali dio našeg svakodnevnog govora. Svaki od ovih izraza nosi svoju sliku, pomalo narodsku, pomalo duhovitu i prilično precizno opisuje situacije u kojima se često čovjek nađe.
Mlaćenje prazne slame
Sigurno poznajete nekoga ko umije da priča satima, a da na kraju ne kaže ništa konkretno. Sastanak se oduži, rasprava se vrti ukrug, obećanja se nižu, dok od svega toga nema nikakvog pomaka. E, to je mlaćenje prazne slame.
Izraz potiče iz nekadašnjeg seoskog života, kada se žito mlatilo kako bi se zrno odvojilo od slame. Posao je imao smisla dok je u slami bilo zrna. Kada bi se ono već izdvojilo, nastaviti s mlaćenjem značilo bi trošiti vrijeme i snagu uzalud.
Otuda i današnje značenje – baviti se nečim što ne donosi rezultat, ponavljati jedno te isto ili pričati bez ikakve koristi. Nije svaka duga priča mlaćenje prazne slame, naravno. Problem nastaje kada se mnogo govori, a ništa se ne pomjera s mjesta.
Obrali smo bostan – Kad znaš da si nadrljao
„Gotovo je, obrali smo bostan!“ – rečenica koju izgovaramo kada shvatimo da smo se uvalili u problem i da iz njega nećemo baš lako izaći.
Bostan je naziv za njivu na kojoj se gaje lubenice i dinje, a izraz nas vraća u vrijeme kada su te kulture bile važan dio seoske svakodnevice. Međutim, tačno porijeklo izraza nije sasvim pouzdano utvrđeno. U narodnom govoru ustalio se kao slikovita najava neprilike, kazne ili lošeg ishoda.
Danas ga koristimo u najrazličitijim situacijama: kada nas uhvati šef da smo zabrljali, kada stigne račun koji nismo očekivali ili kada shvatimo da smo pristali na nešto što nam nikako ne ide u prilog.
Zanimljivo je što izraz često izgovaramo i prije nego što se bilo šta loše zaista dogodilo. Dovoljno je da naslutimo posljedice pa da zaključimo da smo obrali bostan. U tome i jeste njegova draž: zvuči kao presuda, čak i kada još ima vremena da se stvar popravi.
Pasti s kruške – Otkud sad pa to?
Kada neko ne razumije o čemu pričamo, ne zna šta se događa ili se ponaša kao da je upravo upao usred razgovora koji nije slušao, kažemo da je pao s kruške.
Izraz je naročito zgodan za one trenutke kada neko postavi pitanje na koje su svi ostali već odgovorili ili se čudi nečemu što je drugima odavno jasno. „Je l’ si ti pao s kruške?“ obično ne traži doslovan odgovor, već poručuje da je sagovornik potpuno van toka događaja.
Za razliku od prethodna dva izraza, njegovo porijeklo nije sasvim jasno utvrđeno. Slika čovjeka koji se odjednom nađe na zemlji, zbunjen i bez predstave o tome šta se upravo dogodilo, dovoljno je slikovita da razumijemo kako je izraz dobio današnje značenje.
U svakodnevnom govoru može da zvuči šaljivo, začuđeno, pa i pomalo prekorno, zavisno od toga kako ga izgovorimo. Sve je u tonu: nekome ćemo se nasmijati, a nekome jasno staviti do znanja da bi valjalo da malo bolje prati šta se oko njega dešava.
Tri izraza, tri svima vrlo poznate situacije
Mlatimo praznu slamu kada se vrtimo ukrug, obrali smo bostan kada nas stignu posljedice, a s kruške padamo kada nam nešto važno promakne. Nema tu mnogo filozofije, ali ima nečega što jezičke izraze čini zanimljivim: nekoliko običnih riječi često preciznije opiše čitavu situaciju nego poduže objašnjenje.
Sljedeći put kada čujete nekoga da mlati praznu slamu ili se zabrinuto uhvati za glavu uz riječi da je obr'o bostan, znaćete da iza tih izraza stoji mnogo više od usputne dosjetke. Narodni govor odavno je pronašao način da nasmije čovjeka, opomene ga ili opiše njegovu muku – bez mnogo okolišanja, piše Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.