Međutim, postoji trenutak kada sposobnost da razumijemo tuđe emocije počinje da prelazi granicu i pretvara se u emocionalno iscrpljivanje.
Ako nakon razgovora sa bliskom osobom imate osjećaj kao da ste upravo prošli kroz vlastitu krizu, ako vas tuđi problemi dugo zaokupljaju ili osjećate krivicu kada niste dostupni nekome kome je potrebna podrška, možda nije problem u tome što ste previše osjetljivi.
Moguće je da pokazujete previše empatije i da ste preuzeli veći emocionalni teret nego što vam zaista pripada.
Kada tuđe emocije počnu da postaju vaše
Empatija podrazumijeva sposobnost da razumijemo i prepoznamo ono što druga osoba osjeća. Problem nastaje kada se izgubi granica između toga da razumijemo kako je nekome i toga da se osjećamo isto kao ta osoba.
Možemo satima biti uznemireni zbog prijateljevog raskida, razmišljati o tuđem problemu prije spavanja ili osjećati potrebu da pronađemo rješenje za situaciju koju zapravo ne možemo kontrolisati.
Tada empatija više nije samo povezivanje sa drugom osobom, već postaje preuzimanje njenih emocija. Upravo zbog toga previše empatije može imati negativne posljedice.
Pet znakova da vas previše empatije iscrpljuje
Jedan od prvih znakova je osjećaj odgovornosti za tuđe emocije. Ako vjerujete da morate popraviti nečije raspoloženje, spriječiti svađu ili pronaći odgovor na svaki problem, lako se može dogoditi da počnete nositi teret koji nije vaš.
Drugi znak je emocionalni umor nakon razgovora. Nije neobično da nas težak razgovor privremeno iscrpi, ali ako se redovno osjećate potpuno prazno nakon što saslušate tuđe probleme, vrijedi obratiti pažnju na to koliko sebe ulažete u pružanje podrške drugima.
Treći znak je osjećaj krivice kada kažete ne. Možda ste umorni, imate svoje obaveze ili jednostavno nemate snage za još jedan težak razgovor, ali ipak pristajete jer se plašite da ćete nekoga razočarati.
Tu je i stalno analiziranje tuđih problema. Razgovor je završen, ali vi i dalje razmišljate o tome šta je osoba trebalo da kaže, šta bi mogla da uradi i kako biste joj mogli pomoći. Vaš um nastavlja da traži rješenje za problem koji nije vaš.
Konačno, jedan od najvažnijih znakova je zanemarivanje vlastitih potreba. Ako lako primjećujete kada je drugima potreban odmor, pomoć ili razgovor, ali teško prepoznajete kada ste vi na granici svojih mogućnosti, empatija je možda počela da djeluje na vašu štetu.
Empatija ne znači da morate da spasavate druge
Postoji važna razlika između pružanja podrške i preuzimanja odgovornosti za tuđe probleme.
Možete saslušati prijatelja, a da ne morate riješiti njegov problem. Možete razumjeti partnerovu frustraciju, a da je ne nosite sa sobom ostatak dana. Možete biti uz nekoga ko prolazi kroz težak period, a da istovremeno sačuvate prostor za sebe.
Zdrava empatija podrazumijeva i mogućnost da kažemo: – Razumijem da ti je teško, ali ovo nije nešto što mogu riješiti umjesto tebe. –
To nije hladnoća, već postavljanje emocionalnih granica.
Zašto pokazujemo previše empatije?
Ljudi koji su navikli da budu oslonac drugima mogu vremenom početi da svoju vrijednost povezuju sa stalnom dostupnošću.
Ako ste osoba kojoj se svi obraćaju kada imaju problem, lako možete steći utisak da ste potrebni samo onda kada dajete, slušate i pomažete.
Zbog toga postavljanje granica može izazvati osjećaj krivice, čak i kada je potpuno opravdano.
Ipak, rečenica – Danas nemam kapacitet za ovaj razgovor – ne znači da vam nije stalo. Ona znači da prepoznajete vlastite granice.
Kako da ostanete empatični, a da se ne iscrpljujete?
Prije nego što preuzmete još jedan tuđi problem, korisno je da zastanete i zapitate se: Da li ova osoba želi samo da je saslušam ili očekuje da riješim njen problem?
Važno je da obratite pažnju i na vlastito stanje. Imate li energije za razgovor? Da li vam je potreban odmor? Da li već imate svoje probleme koji zahtijevaju pažnju?
Pomaže i jednostavno podsjećanje: – Ovo je njena emocija, a ne moja. –
To ne znači ignorisanje tuđih osjećanja, već razumijevanje da možete biti uz nekoga, a da pritom ne preuzimate njegov emocionalni teret.
Možda je najvažnije da sebi dozvolite da ne budete dostupni baš svaki put. Empatija nije neograničen resurs, a dobra osoba nije ona koja je svima na raspolaganju u svakom trenutku.
Biti empatičan ne znači izgubiti granicu između sebe i drugih. Naprotiv, tek kada naučimo da prepoznamo gdje se završavaju tuđe emocije, a počinju naše, možemo pružiti podršku drugima, a da pritom ne iscrpimo sami sebe, prenosi lepotaizdravlje.rs .
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.