Nema glamurozne toalete, nema crvenog tepiha. Sjedi na travi i čita „Uliksa“ Džejmsa Džojsa.
Godinama je taj prizor izgledao poput kakve neslane šale na račun čuvene plavuše. Merilin i jedan od najzahtjevnijih romana 20. vijeka? Međutim, ispostavilo se da ova knjiga nije bila ono što je većina pretpostavljala – interesantan rekvizit za fotografisanje.
Privatna biblioteka Merilin Monro brojala je više od 400 knjiga. Među njima su bila brojna djela Dostojevskog, Ficdžeralda, poezija i psihologija, knjige pune podvučenih rečenica i bilješki. Među naslovima koje je voljela bili su i „Veliki Getsbi“ i „Gospođa Bovari“.
Slika koju je Holivud napravio od Merilin bila je toliko jaka da je doslovno pojela sve ostalo. Knjige koje su pronađene u njenoj biblioteci otkrivaju jednu stranu legendarne glumice o kojoj se mnogo manje govorilo.
Ispostavlja se da Merilin nikako nije usamljen slučaj u ovoj priči o predrasudama, koje se sasvim zgodno nadovezuju na onu o britanskoj glumici Kiri Najtli i filmu snimljenom prema romanu „Gordost i predrasuda“, koji ju je proslavio.
Kultni roman Džejn Ostin glumica je zavoljela mnogo prije nego što je iko pomislio da bi mogla da igra njegovu glavnu junakinju, Elizabet Benet. Još kao djevojčica, Kira je svoju kuću za lutke pretvorila u Pemberli, raskošno imanje gospodina Darsija. Kada joj je mnogo godina kasnije ponuđena uloga, ustručavala se da je prihvati. Suviše je bila vezana za roman i strahovala je da neće umjeti da dočara Elizabet. Međutim, ispostavilo se da njena strepnja nije bila opravdana. Mlada glumica dorasla je jednom od najvoljenijih ženskih likova engleske književnosti. I to sa svega 19 godina.
Od Dostojevskog do njujorških ulica: Knjige koje su oblikovale film
Kod Martina Skorsezea ljubav prema književnosti dobila je drugačiji izraz. U njegovim filmovima mogu se prepoznati teme i unutrašnji sukobi kojima su se mnogo prije njega bavili veliki pisci.
Jedan od najzanimljivijih primjera je Travis Bikl iz filma „Taksista“. U njegovoj usamljenosti, nelagodnom odnosu prema svijetu i osjećaju da istovremeno želi da mu pripada i da od njega pobjegne, lako je prepoznati odjek junaka iz „Zapisa iz podzemlja“ Fjodora Dostojevskog. Podzemlje je samo promijenilo adresu: iz Sankt Peterburga preselilo se na njujorške ulice, a usamljeni čovjek dobio je žuti taksi.
Ta neobična sposobnost književnosti da nastavi život u nekoj drugoj umjetnosti posebno je zanimljiva kada je riječ o muzici. Mnogi muzičari pronalazili su inspiraciju u romanima, ali za neke su knjige bile mnogo više od povremenog izvora ideja.
Peti Smit: Roman kojem se uvijek vraćala
Peti Smit, jedna od najuticajnijih umjetnica američke pank i rok scene, poznata je po svojoj velikoj ljubavi prema književnosti. I sama pjesnikinja i književnica, knjigama se vraćala kao što se drugi vraćaju omiljenim pločama.
Bulgakovljev „Majstor i Margarita“ čitala je više puta, toliko da je roman ostavio trag i u njenom muzičkom stvaralaštvu. Njen album „Banga“ dobio je ime po psu Pontija Pilata iz priče Mihaila Bulgakova.
Zanimljivo je kako jedna knjiga može da nas prati decenijama, svaki put otkrivajući nešto novo. Peti Smit je među onim umjetnicima kod kojih se ljubav prema čitanju toliko prepliće sa stvaralaštvom da je ponekad teško odrediti gdje se završava uticaj omiljenog pisca, a počinje sopstvena umjetnička zamisao.
Slična radoznalost, mada sasvim drugačijeg izraza, obilježila je i život Dejvida Bouvija, jednog od najinventivnijih muzičara 20. vijeka.
Dejvid Bouvi i 100 knjiga koje su oblikovale njegov svijet
Za razliku od Merilin Monro, čija je ljubav prema knjigama dugo ostala u sjenci javnog imidža, Dejvid Bouvi nije krio koliko mu je književnost važna. Bio je strastven čitalac, a 2013. godine javnosti je predstavljena njegova lista od 100 omiljenih i najuticajnijih knjiga.
I lista je, zapravo, vrlo bouvijevska.
Na njoj su „1984“ Džordža Orvela, „Paklena pomorandža“ Entonija Berdžesa, „Majstor i Margarita“ Mihaila Bulgakova i „Gospođa Bovari“ Gistava Flobera. Tu su Homer i Dante, Keruakov roman „Na putu“, knjige o umjetnosti, ali i britanski stripovi.
Taj izbor mnogo govori o umjetniku koji je tokom karijere neprestano mijenjao muzičke pravce, vizuelni identitet i način izražavanja. Bouvi je čitao sa istom radoznalošću sa kojom je stvarao, prelazeći iz jednog književnog svijeta u drugi, bez potrebe da svoj ukus ograniči na određeni žanr ili epohu.
Književnost je ostavila dubok trag i u njegovoj muzici. Orvelov roman „1984“ bio je jedna od inspiracija za album „Diamond Dogs“, dok su distopijske ideje, društvene teme i književni likovi često pronalazili mjesto u njegovim pjesmama.
A onda se među tih sto knjiga pojavljuje i „Veliki Getsbi“ F. Skota Ficdžeralda.
I tu se, sasvim neočekivano, Merilin Monro i Dejvid Bouvi susreću na istoj stranici.
Iza njenih čuvenih fotografija i njegovih brojnih umjetničkih identiteta krilo se nešto zajedničko: radoznalost prema svijetu i ljubav prema književnosti. A negdje među stranicama „Velikog Getsbija“, njihovi svjetovi su se susreli.
Baš u tome je ta posebna čar književnosti. Nikada ne možemo znati šta je neko pronašao među koricama omiljene knjige, ali nas saznanje da su je voljeli ljudi čijem smo se radu divili poziva da je i sami otkrijemo.
„Gordost i predrasuda“, „Zapisi iz podzemlja“, „Majstor i Margarita“, „1984“ i „Veliki Getsbi“ i danas pronalaze nove čitaoce.
Knjige su iste. Ono što u njima pronađemo, nikada nije, piše Telegraf.rs.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.