Među njima je i zaštitno lice čuvene Franck Minas kafe i čitave jedne epohe.
Tajanstvena plavokosa djevojka sa tog omota, sa nježnim crtama lica i širokim osmijehom, godinama je budila radoznalost ljubitelja najpopularnijeg napitka. I ne samo njih. Ko je ona? Da li je riječ o manekenki koja je pozirala za reklamu ili se iza nekad dobro poznatog lika krije sasvim drugačija priča? Žena sa pakovanja „Franck Minas kafe“ imala je svoje ime. I nije bila samo model koji je stao pred foto-aparat, držeći u ruci šolju omiljenog toplog napitka. No, krenimo od početka…
Kompanija „Franck“ postoji, vjerovali ili ne, skoro dva stoljeća. Priča seže u daleku 1827. godinu, kada je mladi i ambiciozni njemački preduzetnik Johan Hajnrih Frank uspio da ljekovitu biljku cikoriju preradi u napitak i napravi zamjenu za kafu. Zagrebačka fabrika otvorena je 1892. na tadašnjoj periferiji grada, u Vodovodnoj ulici, gdje se i danas nalazi.
U početku se proizvodnja zasnivala na cikoriji i napicima od žitarica, dok je prava kafa u program uvedena 1960. godine. Kompanija je i danas lider u proizvodnji kafe i čaja na hrvatskom tržištu, ali zauzima značajno mjesto i u regionu. Naravno, i u kolektivnom sjećanju Jugoslovena i svih koji se tako osjećaju.
Veliki trenutak dogodio se kada je „Franck“ predstavio tri kafe koje će ostati upamćene na ovim prostorima – Jubilarna, Minas i Prima. Upravo je Minas dobio vizuelni identitet koji će postati dio života brojnih porodica. Jer, kultno pakovanje sa lijepim ženskim licem vremenom je preraslo okvire obične ambalaže i postalo dio regionalne dizajnerske istorije.
Autor ilustracije i jednog od najprepoznatljivijih simbola ovog brenda bio je akademski slikar, ilustrator i grafički dizajner Zvonimir Faist, koji je tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka kreirao reklamne plakate i ambalaže za mnoge domaće firme. Kad god mu je bio potreban ženski lik, inspiraciju je pronalazio u svojoj supruzi Matildi. I eto odgovora na pitanje ko je djevojka sa originalnog pakovanja!
U razgovoru za zagrebački „Nacional“ iz 2003. godine, Faist je otkrio kako su mu kolege često govorile da djevojke koje je ilustrovao nevjerovatno podsjećaju na njegovu suprugu. To nije bilo slučajno.
– Kad god je trebalo da nacrtam ženski lik, malo bih pogledao u svoju ženu – ispričao je umjetnik, koji je preminuo 2007. godine. Tako je Matilda, možda i ne sluteći, postala mnogo više od njegove muze. Postala je dio svakodnevice hiljada ljudi, žena koja nam se decenijama smiješila sa polica prodavnica, iz kuhinjskih vitrina i sa stolova za kojima su se ispijale prve jutarnje kafe.
Njeno lice nadživjelo je epohu – nije bilo samo ukras na ambalaži, već je ostalo simbol jednog vremena, estetike i reklamne umjetnosti koja je umjela da bude jednostavna, upečatljiva i, kao što vidimo, dugovječna, navodi ŽenaBlic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.