Što je kraj života bliži, oni postaju sve učestaliji i nerijetko dijele istu tematiku. Iako ova nesvakidašnja iskustva na prvi pogled mogu djelovati uznemirujuće, ona su zapravo važan signal i za osobu koja odlazi i za njene najmilije. To potvrđuju i moderna nauka i dugogodišnja zapažanja ljekara.
O čemu to ljudi sanjaju neposredno prije nego što napuste ovaj svet i šta se zapravo krije iza tih pojava?
Kakvi mogu biti snovi i vizije pred smrt
U ljudskim kulturama vijekovima kruže priče i svedočanstva o snovima i vizijama onih koji se nalaze na samrtnoj postelji – nekada u vidu usmenih predanja, a nekada kao legende. Zvanična nauka je veoma dugo izbjegavala ovu temu, sve dok pojedini ljekari nisu odlučili da je detaljno istraže. Jedan od njih je dr Kristofer Ker, kardiolog i direktor Hospicija i centra za palijativno zbrinjavanje u Bafalu, kao i autor knjige “Smrt je samo san”. Njegovo interesovanje za vizije ljudi na pragu života probudio je jedan sasvim specifičan događaj.
Jedna od prvih pacijentkinja dr Kera u hospiciju bila je 72-godišnja Meri. Jednog dana, dok su joj u posjeti bili članovi porodice, ljekar je prisustvovao neobičnoj sceni: kao da se ništa neobično ne dešava, Meri je rukama počela da pravi pokrete kao da u naručju drži i nježno ljulja malu bebu. Štaviše, ljubila je i mazila novorođenče koje je oslovljavala imenom Deni, odajući utisak nevjerovatnog spokoja i sreće.
Porodica i prisutni bili su u šoku – pitali su se da li je riječ o halucinaciji ili neželjenoj reakciji na lijekove, jer niko od njih nije znao za dijete po imenu Deni. Misterija je riješena tek sutradan, kada je u palijativnu njegu stigla Merina sestra. Deni je bilo ime njenog prvog djeteta koje je tragično preminulo kao beba. To je bila neopisiva trauma o kojoj Meri nikada tokom života nije smogla snage da progovori svojoj porodici.
O čemu ljudi sanjaju kada se približava kraj? Imali su to gotovo svi
Za dr Kera je ubrzo postalo jasno da slučaj pacijentkinje Meri nije bio izolovan incident. Osoblje palijativne njege godinama je svjedočilo da mnogi pacijenti pred smrt doživljavaju izuzetno žive snove i vizije. To je podstaklo niz naučnih studija o snovima i viđenjima na kraju života.
U istraživanju objavljenom 2014. godine analizirani su razgovori sa 66 pacijenata nekoliko nedjelja prije njihove smrti:
Gotovo svi pacijenti imali su barem jednu epizodu karakterističnih, izrazito upečatljivih snova koji su djelovali potpuno stvarno.
U tim snovima i vizijama najčešće su se pojavljivali pokojni ili živi rođaci i prijatelji, a nerijetko i kućni ljubimci (oko trećina pacijenata je ovo doživljavala i u budnom stanju), prenosi Medonet.pl.
Neki su opisivali susrete sa drugarima iz ranog djetinjstva, drugi sa roditeljima i bakama i dekama koji odavno nisu među živima, dok su pojedini viđali anđele, božanska bića ili voljenog psa iz mladosti.
Priprema za putovanje bila je jedna od najčešćih tema. Pojedini pacijenti su govorili kako su željeli da pođu sa svojim preminulim bližnjima, ali im je u snu rečeno da „još nije došlo njihovo vrijeme”.
Pokazalo se i jasno pravilo: što je trenutak smrti bio bliži, to su se u snovima češće pojavljivale osobe koje više nisu žive.
Mir, spokoj i utjeha: Ljekar otkriva mehanizam ljudske psihe
Većina pacijenata potvrdila je da su im ovi snovi donijeli ogromno olakšanje, utjehu i prihvatanje, pa čak i mirno pomirenje sa teškim životnim momentima i samim krajem. Kako za magazin “Psychology Today” objašnjava stručnjak za san, dr Denis Rozen, jednoj 91-godišnjoj baki u snu se javila pokojna majka u rascvjetalom vrtu i umirila je rečima: “Sve će biti u redu”. Istraživači su uočili da su ti snovi bivali sve utješniji kako se život gasio.
Studija sprovedena 2020. godine dodatno je pokazala da su se bolesnici nakon ovakvih iskustava osjećali psihički jače i stabilnije. Sve to je imalo snažan i blagotvoran uticaj i na njihove porodice – svjedočanstva o spokojnim vizijama voljenih znatno su olakšavala proces žalosti i tugovanja.
Dr Ker zaključuje da ove vizije predstavljaju dio prirodnog mehanizma ljudskog uma koji samom sebi pomaže u poslednjim trenucima.
Zato stručnjaci apeluju da se ovakve pojave ne guraju pod tepih niti da se pacijenti proglašavaju konfuznim ili mentalno nestabilnim – skrivanjem i strahom od osude oduzima se jedno od najmoćnijih sredstava koje čovjeku pruža dostojanstvo i mir na kraju životnog puta.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.