Do početka marta živjela sam sa suprugom i djecom u Zagrebu. Onda sam odlučila da se vratim kući. Suprug je zbog posla ostao tamo. Kod kuće su me dočekali mama i tata. Nekoliko dana nakon našeg dolaska suprug mi javlja da ide na testiranje jer je prijavljen kao kontakt zaraženog člana porodice – kaže mlada majka za portal 24sata.hr.
Kada je suprug saznao da je pozitivan zvala je, kaže epidemiologe.
– Rekli su da me već imaju na spisku kontakata i da budem kod kuće s djecom u izolaciji do pojave simptoma. Dan kasnije mama je javila da ona, tata i brat imaju simptome gripa i temperaturu i da su i oni testirani – kaže žena.
Njene roditelje su odmah odvezli u bolnicu jer su rizična grupa. Kasnije su joj odvezli brata, a iako je mlad čovjek, razvio je jače simptome.
– Tada me je uhvatio strah i nekoliko puta sam zvala epidemiologe i insistirala da dođu da testiraju mene i djecu, pogotovo zbog toga što sam trudna i bojim se za dijete. Pristali su, odvezli su nas u bolnicu, testirali, sutradan smo otkrili da smo svi zaraženi, ali djeca i ja nemamo nikakve simptome. Od tog trenutka cijela moja porodica je u bolnici – kaže majka koja je u bolnici, s djecom, provela 12 dana, boraveći u jednoj sobi sa svekrvom koja je takođe bila pozitivna, dok su joj u drugoj sobi bili roditelji i brat.
Bratu i ocu se stanje naglo pogoršalo
U nekom trenutku saznaje da se stanje bratu i tati pogoršalo u bolnici jer su dobili upalu pluća. Brat je bio i na kiseoniku jer je teško disao.
– Teško sam se nosila s činjenicom da smo svi bolesni i da se roditeljima može nešto dogoditi. Donekle smo bili mirni jer smo znali da je zaraza ostala samo unutar naše porodice i nije otišla na nikog drugog, da nikoga izvan porodice nismo zarazili – kaže sagovornica 24sata.hr.
Te dane, koji su joj trajali kao vječnost, provela je trudeći se da ne izgubi zdrav razum. Imala je različite emocije; od očaja, depresije, neprestanog plakanja, straha za nerođeno dijete, ali i ovih dvoje malih, do osjećaja nevjerice i razočaranja u ljude koji su joj do juče bili prijatelji, poznanici, komšije ili baš niko, a na društvenim mrežama su je nazivali bioteroristom, kriminalcem koji je bezobzirno širio virus ne mareći za druge, pozivali su na krivični progon cijele porodice, da treba da dobiju metak u glavu i slično.
Njenom bratu ‘javili’ da je i ona umrla
Dobijala je i poruke saučešća od ljudi koji su mislili da je izgubila dijete, a njenom bratu su ‘javili’ da je i ona umrla.
Stres koji je osjećala bio je strašan. Mještani su pozivali policiju kako bi prijavljivali njihove kumove i prijatelje kada bi ih vidjeli na ulici, iako s njima uopšte nisu bili u kontaktu.
Danima nije imala nikoga da joj ode kući i nahrani psa u dvorištu.
– Bila sam šokirana činjenicom da su zaraženi tako izloženi javnoj osudi, da niko ne vodi računa o njihovoj privatnosti, zaštiti ličnih podataka, njihovom pravu na liječenje, na kraju i psihološkoj pomoći koju bi svi eventualno trebalo da dobiju jer biti zaražen virusom koji može biti smrtonosan i nije baš lako za procesuirati kada si bolestan od njega – kaže mlada mama.
On kaže da su tu pomoć u bolnici dobili tek pred kraj.
– Mamu, tatu i brata sam vidjela tek kada smo izašli iz bolnice. Izgledali su užasno. Mama je sve teško psihički podnijela. Tata i brat su izgubili dosta kilograma. Brat koji je mlad zapravo je bio najteže pogođen. Trpio je jake bolove i kašalj tokom upale pluća. Kad trpiš neizvjesnost zbog te bolesti o kojoj niko ne zna ništa, još te i javnost, bez razloga, razapela – kaže žena dodajući kako je, još morala da brine i o zdravlju svoje dvoje male djece koje joj niko nije mogao da dođe da pričuva ni u kom hitnom slučaju.
Suprug, koji je ostao ‘zarobljen’ u Zagrebu u bolnici bio je još očajniji jer je znao što se zbiva s njegovom djecom i suprugom a nije mogao da im pomogne. Na sreću, čitava porodice se izvukla.
– Tata i brat još su nekoliko dana bili u bolnici pod nadzorom, a onda su i oni pušteni nakon što je prvi test pokazao da su negativni. Drugi negativni nalaz očekujemo danas tokom dana što znači da smo svi ozdravili i zvanično više nemamo virus. Pohvalila bih dr Ljiljanu Perić, sa Klinike za infektologiju koja je bila jedino svetlo u tunelu za mene tih dana. Takođe, i ostatak porodice i malobrojnih prijatelja koji su podmetnuli leđa kada nam je bilo teško; sva sreća pa još ima ljudi velikog srca – kaže ogorčena mlada majka koju su već nekoliko puta posetili policajci, kako bi utvrdili da li se krši mjera samoizolacije.
Sada je, kaže, bar otkrila koliko ljudi mogu biti zlobni i nepromišljeni.
“Nije ni čudo što ljudi ćute da su zaraženi”
– Čuli smo kasnije da je bilo slučajeva da ljudi zataje ljekarima da su zaraženi odnosno da su bili u kontaktu sa zaraženima. Sada kada smo svjedoci kakva se hajka pravi na te ljude, nije ni čudo zašto su prećutali, iako je to veoma neodgovorno – dodaje ova mlada žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu