Nakon izlaska iz Sigurne kuće Banjaluka, žene žrtve nasilja rijetko se vraćaju u svoju opštinu; većina njih pokušava da sa svojoj djecom započne novi život u najvećem gradu Srpske. Na takvoj prekretnici, najveći oslonac su im stalni posao i sigurna primanja.
Bijeg od nasilnika
Novi život u Banjaluci sa svojih četvoro djece sada gradi i četrdesetogodišnja žena, koja je skoro dvije godine boravila u Sigurnoj kući i preko koje je i pronašla posao. Nju je muž godinama fizički i psihički maltretirao, a zlostavljanje je počelo nakon što je rodila prvo dijete.
– U Sigurnu kuću sam smještena u šestom mjesecu trudnoće sa četvrtim djetetom. Tu sam se i porodila; sve nam je bilo obezbijeđeno za život. Porodica nam nije mogla pružiti takvu pomoć, jer da sam otišla kod roditelja ili rodbine, muž bi imao tu mogućnost da dolazi i da nas uznemirava, a ovdje smo bili zaštićeni. Ja sam se osećala sigurnije i djeca su bezbjednije išla u školu – govori ova hrabra žena čiji je identitet poznat redakciji Srpskainfo.
Nakon svega nije imala snage da se vrati u svoju opštinu. Već nekoliko mjeseci zaposlena je kod banjalučkog ugostitelja.
– Bilo mi je teško da se vratim na isto mjesto, u kraj gdje imam ružne uspomene. Banjaluka je veći grad, perspektivniji i što se tiče školovanja za djecu i posla – ispričala je ona.
Apel
Fondacija “Udružene žene” već petu godinu provodi kampanju “Zaposlenjem prekidamo začarani krug nasilja” kojom poziva sve zainteresovane poslodavce da u radni odnos prime žrtve nasilja. Prošla i ova godina su posebno teške, jer je tokom pandemije porastao broj nasilja u porodici, kao i žena zbrinutih u Sigurnu kuću. Isto tako, one su zbog epidemioloških mjera, duže ostajale u Kući.
– Proglašenje pandemije onemogućilo je žene da potraže zaposlenje; to se osjetilo prošle godine jer je smanjen broj konkursa za posao, firme su smanjile svoje kapacitete, što se negdje odrazilo i na poziciju žena smještenih u Sigurne kuće. Poštovane su mjere izolacije, pa one nisu imale kontakata s poslodavcima; sve se odvijalo telefonski i mejlom. Takođe, pronalazak stana im je bio onemogućen, jer nije bilo oglasa – pojašnjava koordinatorka Sigurne kuće Banjaluka, Amela Bašić Tomić.
Ekonomska zavisnost od muža nasilnika najčešće koči žene da prijave torturu koju godinama trpe u porodičnom domu i napuste takvu bračnu zajednicu. U 2019. godini u Sigurnoj kući Banjaluka boravilo je 40 žena i djece, a godinu kasnije njih 54.
Trenutno u ovom zajedničkom domu boravi 16 žena i djece.
Praznik
Bašić Tomić napominje da tokom kampanje posao uspije pronaći pet do sedam žena. Iskustva pokazuju da se za radno mjesto u prodaji najčešće traže mlađe žene, dok se damama srednje i starije dobi nude poslovi u proizvodnji.
– Simbolično se fokusiramo na praznik, 8. mart, kada svi govorimo o Danu žena, a mi koji radimo sa žrtvama nasilja znamo da je nezaposlenost jedan od najčešćih razloga zašto se žene teže odlučuju da prijave nasilje i izađu iz nasilne zajednice. Primjetimo pomake u našoj kampanji, u odnosu na prvu godinu kada se svega jedna kompanija odazvala pozivu. Takođe, određeni poslodavci su nam se, i mimo kampanje, samoinicijativno javljali da su im potrebne radnice – govori ona.
Najveću senzibilnost iskazivali su privatnici, uglavnom iz pekarske industrije. U Uniji poslodavaca RS poručuju da ni korona kriza neće biti prepreka da se zaposle ugrožene kategorije žena, koje su preživjele nasilje u porodici.
– Sigurno je da će poslodavci uvijek izaći u susret takvim slučajevima. Obezbijedićemo preduzeća u kojima se može regulisati njihov radni status. To je najčešće u velikim firmama, trgovinama, pekarama, jer tu ne treba prevelika obuka za rad – optimistično poručuje Saša Trivić iz Unije.
Iskustva poslodavaca, kaže on, pokazuju da žene koje su bile žrtve nasilja, kada se vrate u normalan život, često promijene posao.
Ekonomska zavisnost
Statistike pokazuju da je svaka peta žena u BiH iskusila neki oblik nasilja od strane svog partnera, a samo je 5,5 odsto njih potražilo pomoć nadležnih institucija. Prema podacima iz osam sigurnih kuća u BiH, žene koje trpe nasilje pretežno dolaze iz porodica koje imaju niska primanja i nedovoljno su obrazovane, te samim tim imaju i manje prilika za zaposlenje, objavili su iz Fondacije “Infohaus”.
O porastu nasilja u porodici svjedoče i policijski podaci iz Bijeljine, gdje je u drugoj polovini prošle godine registrovano 30 takvih krivičnih djela, što je za 20 odsto više nego u istom periodu godinu ranije.
U Sigurnoj kući u Bijeljini trenutno boravi 10 žrtava nasilja, od kojih je jedna punoljetna, a ostale maloljetne.
– Najbitnije je da se u društvu prepozna problem žena po izlasku iz Sigurne kuće, jer nema socijalni stan, ne radi, ne može djecu smjestiti u vrtić, što otežava udaljavanje od nasilne porodice od koje je ekonomski zavisna – ocijenila je Mirzeta Tomljanović iz Fondacije “Lara”, prenosi Srna.
Sa dugogodišnjim iskustvom u radu Sigurne kuće, ona je navela da su malobrojni, ali da postoje primjeri da su ekonomski osnažene žene obezbijedile budućnost porodice bez vraćanja nasilniku, navodeći da se u Sigurnoj kući žrtvama nasilja omogućava školovanje i prekvalifikacija, učenje stranih jezika i informatike, kao i bavljenje umjetninama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu