Iz našeg ugla

A sad, adio!

Redovi bijelih mantila i medicinskih sestara, koji strpljivo čekaju priliku da se pozdrave sa Srpskom, postaju sve duži.

A sad, adio!
FOTO RAS ARHIVA

Međutim, sve duže su i liste čekanja na specijalističke preglede jer, logično, imamo sve manje medicinara koji, dok gledaju svojim kolegama u leđa, nastavljaju da rade isti, ako ne i veći posao.

Zato je za očekivati sve više nerazumijevanja između pacijenata i onih koji ih liječe, jer će i jedni i drugi zasigurno bivati sve nervozniji, što zbog bolesti, što zbog puno pacijenata i posla.

A teško je pobrojati sve oni koji su prelomili i napustili bolnice u kojima su stasali kao vrhunski ljekari ili odlični tehničari. Doduše, sasvim je pogrešno ljude koji odlaze tretirati kao brojeve, jer je ovom društvu dragocjen svaki čovjek, ma ko bio i ma šta radio.

Ipak, teško običan smrtnik može da bude ravnodušan na pomen desetina ljekara i stotina medicinskih sestara koji su nas napustili. Jer, mučan je osjećaj kad, pored borbe za golo preživljavanje, moramo da strahujemo i od toga da uskoro neće imati ko da nas liječi.

Još više poražava činjenica da, izgleda, ne postoji način da se zaustavi odlazak iz Srpske onih u čijim su rukama naše zdravlje i životi, kao i zdravlje i životi naše djece.

A sve što su tražili, prije no što su odlučili da odu, bile su malo veće plate i malo više dostojanstva. Očigledno, badava!

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu