Ako ste mislili da je tako nešto svojstveno samo BiH, grdno se varate, jer praksa pokazuje da je cijeli region i dalje zarobljen u devedesetim godinama.
Ne zato što su građani zadojeni mržnjom, već jer rane iz rata još nisu zacijelile, pa je političarima to najlakši put da skrenu pažnju s vlastite nesposobnosti, sve većeg siromaštva, sopstvenog kriminala i korupcije.
Gledajući političku scenu i prateći društvene mreže stiče se utisak da jedini problem građana u BiH i regionu jesu “izdajnici” i “strani plaćenici”.
Kada se njih riješimo riješićemo sve probleme, jer mi u stvari drugih problema i nemamo.
Zašto se onda čudimo što u Banjaluci već mjesecima traje borba Davida i Golijata oko nelegalne gradnje parkinga i “Kajak terase” na gradskom zemljištu nedaleko od centra grada?
To što je objekat sagrađen bez ikakve dozvole, to što je uzurpirana gradska zemlja i to što vlasnik ne plaća nikakav zakup, to je manje bitno za većinu političara, bar one u vlasti.
Ne samo što nijednom riječju niko od njih nije osudio kriminal koji se dešava u blizini centra grada pred očima javnosti, već se jedni prave kao da se ništa i ne dešava, dok drugi tu nelegalnu gradnju brane.
Umjesto da svi odlučno ustanu protiv bilo kakve vrste nezakonitosti, svojim ćutanjem je legalizuju i poručuju da njihov problem nije javno dobro, niti građani, već interes pojedinaca.
Ali, ne treba to da čudi. Jedni ćute da se ne zamjere onima koji su dozvolili kriminal u centru grada, drugi ćute jer su i sami učestvovali u tome, a treći jer misle da ih se to ne tiče.
Možda su u pravu; što bi ih se ticalo kada s pričom o izdajnicima i stranim plaćenicima sasvim dobro prolaze.
Pitanje je samo kada će građanima dosaditi da slušaju jednu te istu ploču na starom gramofonu.
Građanima Banjaluke je očito dosadilo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu