Ipak, glavna vijest u državi je neslužbeno pismo o prekrajanju granica zemalja Zapadnog Balkana.
Političari radije govore o dokumentu koji nisu vidjeli, već su samo čuli za njegovo postojanje, umjesto da se bave vakcinama.
– Ova dešavanja su dovela do ozbiljne destabilizacije i uznemirenosti u našoj zemlji. Ja sam vidio da to postoji u medijima, postoje razni natpisi i to je dovoljan signal za uzbunu – kazao je član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.
Reagovanja
Ovakvu dozu zabrinutosti nismo čuli od političara kada je riječ o kovid-19, iako svaki dan brojimo umrle od posljedica ovog virusa. Ali smo čuli od lidera SDA Bakira Izetbegovića, da bi svaki pokušaj prekrajanja granica značio rat.
Ove riječi odjeknule su kao bomba, pa je cijeli region počeo da komentariše „šta bi bilo kad bi bilo“. Predsjedavajući Predsedništva BiH Milorad Dodik opet je počeo priču o mirnom razlazu unutar BiH s naglaskom da nije za rat, dok je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao da ne može da osuđuje ili hvali nešto što nije vidio.
– Iznenađen sam licemjerjem beogradske čaršije, koja govori o nečemu o čemu ne zna ništa. Zar stvarno vjerujete da vi znate, ako ja ne znam – upitao je Vučić.
I zaista, čaršija je opet nasjela na priču o ratu.
Prikrivena nesposobnost
Magistar politikologije Velizar Antić kaže da je nekoliko faktora koji utiču da priče poput ove o “non-pejperu” dobiju veliki odjek u javnosti.
– Radi se o tome da raspad Jugoslavije nije do kraja završen na način da su svi ostvarili minimum svojih ciljeva. Osim Slovenije, nijedna država, odnosno narod, na prostoru bivše SFRJ nije u potpunosti zadovoljan sa trenutnim stanjem i ovim što su dobili nakon razbijanja Jugoslavije. I tu postoji ogroman prostor da se na bilo kakvu priču o promjenama granica ili političkog uređenja trenutnih država digne ogromna prašina i da postoji veliko interesovanje javnosti o tim temama – objašnjava Antić.
Navodi da domaći političari ove teme vješto koriste, jer im one služe da opravdaju svoju nesposobnost da se izbore s realnim problemima koji postoje u društvu.
– Problemi stanovnika u BiH u ovom trenutku, pored pandemije, vakcinacije, korupcije, odlaska velikog broja stanovnika, partokratije, bivaju potisnute u drugi plan kada se pojave ove velike priče o referendumu, unitarizaciji, “non-pejper”, jer se samo na tom terenu političke elite mogu postaviti u položaj nekoga ko “brine” o građanima – objašnjava Antić.
On ističe da je u BiH nizak nivo političke kulture stanovnika, koji ne prepoznaje sve ove procese i koji ne vrši pritisak na političke elite da rade u interesu naroda, a ne u interesu političkih partija.
Šarene laže
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da domaći političari jedva čekaju temu koja će da udalji priču od stvarnih problema građana.
– Ovakvi (ne)postojeći papiri su za ovdašnje političare prava poslastica, jer na svom terenu mogu širiti šarene laže, prodavati maglu i ne baviti se suštinskim stvarima koje život znače – kaže Topićeva.
Ističe da za nevakcinisanje već imaju dovoljno izgovora.
– Zamislite da ih neko pozove na odgovornost zbog nenabavljanja vakcina. Tu bi im mogao biti izgovor da isti problem ima cijeli svijet, samo što za razliku od naših političara vlade pojedinih država čine sve da osiguraju svojim građanima pristup zdravstvenoj zaštiti – navodi Topićeva.
Dodaje da se naši vlastodršci jedino znaju ponosno fotografisati uz donacije i humanitarnu pomoć, na koju smo upućeni jer su razgrabili javna dobra i podijelili plen među partijama na vlasti.
– Tako da ovakvo ponašanje ovdašnjih političara nije ništa novo; rade to decenijama. Mene zanima kako će građani reagovati na ovakve postupke. To bi napokon unijelo novi zahtjev u politiku, da ovako više ne može – kategorična je Topićeva.
Pećinske emocije
Politikolog Darko Kuzmanović objašnjava da je non-pejper poslužio za podgrijavanje atmosfere koja će, prema njegovim riječima, do izbora 2022. biti dovedena do usijanja, nakon čega će se situacija smiriti i o “mirnom razlazu” u BiH više neće biti riječi.
– Sve se radi zarad dobijanja izbora, gdje građani predstavljaju samo instrument za ostvarenje cilja. Političari u BiH, u prvom redu – Dodik, Izetbegović, Komšić i Čović, sa svojim saradnicima, ne da nemaju volje, nego su potpuno nesposobni da bilo šta osim moljenja za pomoć, donacije i kredite, urade za ovu zemlju. Nemaju drugog izbora nego da stvaraju atmosferu straha i igraju na kartu pećinskog nacionalizma i emocija, odnosno primenjuju dobro uigranu taktiku nabacivanja loptica, koja je na snazi još od rata – kaže Kuzmanović.
Dodaje da je to razlog zbog kojeg teme kao što su vakcinacija, ekonomija, demografska katastrofa, obrazovanje, mladi, uvijek padaju u drugi plan, jer osim ratne retorike i šovinizma političari na vlasti nemaju šta drugo da ponude.
– Njih ne interesuje što građani umiru, što su gladni, što nemamo vakcina, jer su za sebe kreirali paralelnu stvarnost u kojoj plate sežu i više od 7.000 KM, žive u izobilju i raskoši bez bilo kakvog kontakta s realnošću i osjećaja za potrebe običnog čovjeka – objašnjava Kuzmanović.
Vučićev šamar
Istovremeno, dodaje, oni su i potpuno nesposobni da riješe probleme s kojima se ova zemlja suočava, što je najbolje pokazao šamar koji je političarima u BiH udario predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je za RS i BiH po pitanju vakcinacije stanovništva uradio više nego svi političari u BiH.
– S druge strane, promjena vlasti bi dovela u opasnost i kapital koji su političari stekli tako da će biti spremni na sve samo da ga sačuvaju, a “non-pejper” je samo djelić prljavštine koja nas očekuje u predizbornoj kampanji, koja je očigledno već počela. Pored nesposobnosti, političari ovim temama pokušavaju da sakriju i svoju površnost, neobrazovanost i potpuno nepoznavanje istorije i društvene stvarnosti, čemu u prilog ide činjenica da je potpredsjednik Naše stranke “non-pejper” uporedio sa zloglasnim Hitlerovim djelom “Majn kampf”, što prevazilazi granice zdravog razuma i predstavlja poređenje bez presedana – ocjenjuje Kuzmanović.
Nepoznavanje osnovnih pojmova
Dodaje da istovremeno savjetnik ministra spoljnih poslova BiH ne zna da je Rusija potpisnik Dejtonskog mirovnog sporazuma dok je struja u Srpskoj, kako to reče predsjednica Željka Cvijanović, 113% jeftinija nego u Hrvatskoj. Kada sagledamo sve ove činjenice, dodaje, onda nam je potpuno jasno zbog čega se političari bave pomenutim temama.
– Bavljenje suštinom bi ogolilo njihovo neznanje i nesposobnost, a to je nešto što niko od njih ne smije i ne želi sebi da dopusti – jasan je Kuzmanović.
I dok svi vijećaju da li je autor apstraktnog dokumenta slovenački ili mađarski službenik, stvarni problemi građana opet padaju u drugi plan. Nisu nam krivi ni Slovenija, ni Mađarska ni Evropska komisija, zato što smo dozvolili uvoz neispravnih respiratora, što su korupcija i pravosuđe jedan od gorućih problema u BiH, zašto stare kredite vraćamo novim zaduženjima. I na kraju, nije nam non-pejper kriv za sve rupe sistema koje je ogolila pandemija, ali je izgleda pogodan paravan političarima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu