Ne skriva svoju ljubav prema klasičnoj umjetnosti, a za Srpskainfo otkriva šta voli da čita, kakvu muziku sluša i još mnogo toga.
1. Koja tri romana su naročito uticala na Vas?
Ako bih morao da se odlučim za tri romana, izdvojio bih sljedeće: „I duže od vijeka traje dan“ (Čingiz Ajtmatov). „Stepa“ (A.P. Čehov) je vjerovatno u stilsko jezičkom smislu najsavršenije književno djelo za koje znam. Potom „Zapisi iz mrtvog doma“ (Dostojevski). Romani koje svima preporučujem: „Niko i ništa u Parizu i Londonu“ (Džordž Orvel), „Moj život“ (Marsel Rajh Ranicki), „Baron na drvetu“ (Italo Kalvino), „Černobiljska molitva“ (Svetlana Aleksejevič).
2. Koja knjiga eseja Vam je značajna?
Bez sumnje Andrićeve „O Vuku Karadžiću“ i „Razgovor sa Gojom“. Ovo potonje djelo je obavezno štivo za svakog umjetnika. Takođe „O ljubavi“ (Stendal).
3. Šta volite od psihološke literature?
Ne znam da li pravilno razumijem pojam „psihološka literatura“, ali vjerujem da bi u takvu vrstu književnosti svakako mogao da se svrsta „Zločin i kazna“ (Dostojevski), „Smrt Ivana Iljiča“ (Tolstoj) ili „Priča o sedmorici obješenih“ (Leonid Andrejev). “Smrt Ivana Iljiča” je vjerovatno za mene najznačajnije književno djelo koje sam pročitao. Niko nije s takvom suptilnošću i filozofskom dubinom govorio o čovjekovom suočavanju sa smrću. Čitajući to djelo izveo sam neke važne zaključke o životu, ljudskoj sreći, društvenom uspjehu, moralu. Dostojevski na jednom mjestu u „Braći Karamazovima“ kaže: „Mnogo znači razgovor s pametnim čovjekom“. A čitanje knjiga je na neki način baš to: pisac pripovijeda, a čitalac sluša. Čitalac gradi u svojoj svijesti slike već prema svojoj imaginaciji, preispituje i sebe i pisca, izgrađuje ili koriguje svoje stavove. I ako je knjiga dobra, čitalac je taj koji je na dobitku, jer na dobitku je onaj koji sluša. Mnogo znači čitanje dobrih knjiga.
4. Volite li poeziju i imate li omiljene stihove?
Volim i čitam je svaki dan, doduše po malo, pjesmu ili dvije. Uglavnom različite autore. Trenutno čitam „Rimsku liriku“ u izdanju „Reč i misao“. Naročito mi se ljubavna poezija dopada. Pada mi na pamet misao da se čovjek ništa nije promijenio u posljednjih dvije hiljade godina. Tehnološki smo napredovali, ali naš unutrašnji svijet opstaje onakav kakav je bio u doba Oktavijana Avgusta. Čovjek sa svojim dilemama, strahovima, požudom, bolom i radostima, čini mi se, sve je ostalo isto kao prije. Inače, volim i poeziju Branka Ćopića, ali još više njegove kratke priče. Ćopić je jedan od meni najdražih pisaca. Briljantan stilista, mudar, a jednostavan u izrazu, duhovit i „duševan“, naš čovjek u najpozitivnijem smislu te riječi. Da je pisao na francuskom ili engleskom, bio bi svjetski klasik.
Omiljeni stihovi su:
„Kad svetiljke sinu
i ulice pođu u visinu,
u tami stojim ja.
Na svemu što prođe
moj osmeh zasija.
Nestanu boli, okovi i laž,
Od mog pogleda zavisi sva draž,
svega što prođe.
Žene prolaze i oblik gube,
smeše se, pa mi priđu da me ljube,
a ja im novu senku dam“.
Miloš Crnjanski (Na ulici)
Naravno, mogao sam da citiram još mnogo drugih pjesnika; Crnjanski je prvi kojeg sam se sjetio. Volim da čitam pjesme za djecu. Zapravo, čini mi se da „književnost za djecu“ ne bi trebalo da postoji kao kategorija. Ono što je dobra pjesma za dijete dobra je i za odraslog čovjeka.
5. Koja tri slikara su Vam važna?
Na žalost, ja ne znam dovoljno o slikarstvu. Ipak, s godinama, sve češće odlazim u muzeje. Kao osnovac sam u jednoj knjizi mojih roditelja, koja je obrađivala istoriju umjetnosti, vidio reprodukciju slike „Princ Baltazar Karlos na konju“ Dijega Velaskeza i sjećam se da sam se često vraćao na tu stranicu da bih posmatrao tu sliku. Mislim da je to bio prvi put u mom životu da sam s pažnjom pogledao neko umjetničko djelo. Slika koju volim je Vermerov „Pogled na Delft“. Čovjek poput mene ne razumije, ali osjeća da je to velika umjetnost.
6. Koja muzička klasična djela volite?
Volim Mocartov Koncert za flautu, harfu i orkestar u C duru. Naročito drugi stav, Andante. Volim Branderburške koncerte (to svi vole, valjda) od Johana Sebastijana Baha. Jedno od Bahovih djela koja uvijek mogu da slušam je Ich ruf zu dir, Herr Jesu Christ. Ta melodija se pojavljuje u filmu „Solaris“ Andreja Tarkovskog. Fantastična kompozicija, originalno napisana za orgulje, ali dobro zvuči i na klaviru i na gitari. Jako volim da slušam Henrija Persela, posebno njegovu instrumentalnu muziku, na primjer „Pogreb kraljice Meri“. Od savremenijih kompozitora jako volim da slušam „Pet lakih komada“ od Stravinskog. Izvanredno djelo koje mogu uvijek da čujem je i Koncert za klavir br. 2 u F molu, od Dmitrija Šostakoviča. Najzad, volim muziku za klasičnu gitaru, kompozitore kao što su Bah, Silvius Leopold Veis, Napoleon Koste, Fernando Sor, Hektor Vila Lobos i drugi.
7. Koje tri ploče pop muzike možete uvijek da slušate?
Od stranih izvođača, svakako „Remain in Light“ (Talking Heads), „Scary Monsters (and super creeps)“ (David Bowie), „Swordfishtromobones“ (Tom Waits), a od domaćih „Treći svijet“ (Haustor), „Ravno do dna“ (Azra), „Distorzija“ (Električni orgazam).
8. Koji strip volite?
Obožavao sam stripove kao mali. Sa stripom je zapravo počela moja ljubav prema umjetnosti uopšte. Sve potiče odatle. Alan Ford je naravno bio jedan od mojih omiljenih stripova. I danas čuvam sve brojeve tog stripa koji su radili Magnus & Bunker. Čitao sam Zagora, a kasnije je došao Marti Misterija, pa Mister No. Zatim Poručnik Bluberi, Korto Malteze i Ken Parker. I danas kupujem stripove, možda ne kao nekad, ali nađem vremena za njih. Blacksad mi se jako sviđa.
9. Koja Vam je omiljena serija?
“Vruć vetar”.
10. Koja su tri filma za Vas najznačajnija?
Ovim redoslijedom: 2001: Odiseja u svemiru (Kjubrik); Andrej Rubljov (Tarkovski); 12 gnjevnih ljudi (Sidni Lamet). Ovdje bih morao da dodam i film „Taksista“ Martina Skorsiza, kao i „Divlje jagode“ od Ingmara Bergmana. Ne gledam mnogo filmove, ali ove izdvajam kao remek djela kojima se stalno vraćam.
11. Krimi film za preporuku?
„Dobri momci“. Prava slika mafijaša. „Kum“ je remek djelo, ali to je ipak idealizovana slika tog svijeta. Don Korleone je antiheroj, a „dobri momci“ su jednostavno bitange.
12. Ljubavni?
„Kratak susret“ (Dejvid Lin). Remek djelo. Od novijih „Vreme nježnosti“. Ali možda najljepši ljubavni film koji sam gledao je „Pismo nepoznate žene“.
13. Koji Vam je koncert ostao u sjećanju?
Dejvid Bouvi, Budimpešta, 1991. godine.
14. Da li hrana može da bude umjetnost?
Ako može, onda je moja žena umjetnica. Javiću joj pošto mislim da toga nije svjesna.
15. Koju destinaciju pamtite?
Torino, Italija. Proveo sam tamo nekoliko mjeseci s nekim jako dobrim ljudima. Torino je grad koji nikada neću zaboravi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu